Čuvajmo Srebrenicu

Veliki Žep: U skloništu namijenjenom Josipu Brozu Titu krio se Ratko Mladić

Već dugi niz godina “lome se koplja“ između države BiH i vlasti entiteta RS oko objekta Veliki Žep, odnsono njegovog uknjižavanja kao državne vojne imovine. Vlasti RS-a očigledno ni po koju cijenu ne žele da ovaj objekat pređe u vlasništvo države.

 

 

 

A o kakvom se, zapravo objektu radi?

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, poput ARK-a u Konjicu, koji je bio namijenjen za članove državnog i vojnog vrha SFRJ u slučaju eventualnog novog svjetskog rata za kojeg se pretpostavljalo da bi mogao imati karakter nuklearnog. Nalazi se svega nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska.

Međutim, u domaćoj javnosti Veliki Žep je najpoznatiji po tome što se s pravom pretpostavlja da se u njemu više godina krio jedan od najtraženijih ratnih zločinaca, bivši komandant VRS-a, a sada haški pritvorenik Ratko Mladić. S obzirom na gabarite objekta, to ne bi bilo nikakvo čudo.

Osim toga, u Velikom Žepu je toku rata u BiH bio smješten Glavni štab VRS-a, kao i glavni centar veze VRS-a. Naime, na površini zemlje, iznad ovog podzemnog skloništa nalaze se radio releji, koji su još uvijek povezani sa telefonima i radio uređajima u skloništu i funkcionalni su i danas.

O samom skloništu, tačnije o njegovoj gradnji, ne postoje precizni dokumenti, tako da su mnoge stvari, poput dužine trajanja ili cijene izgradnje u domenu pretpostavki. Prema procjenama, gradnja je trajala oko 30 godina, a započeta je u vrijeme krize sa Infobiroom, odnosno u vrijeme sukoba između Tita i Staljina.

Njegova namjena je bila da se u slučaju nuklearnog rata u njega smjesti najviši vrh države, koji bi odatle upravljao vojnim operacijama na površini. Izgrađen je tako da može izdržati i nuklearni udar snage 10 megatona. Poređenja radi, atomska bomba bačena na Hirošimu u toku Drugog svjetskog rata bila je jaka 15 kilotona.

Veliki Žep, koji se nalazi nekoliko stotina metara u utrobi istoimene planine mogao je odjednom primiti 500 osoba, koje su u njemu mogle boraviti pola godine bez ikakve potrebe da izlaze na površinu zemlje. Imao je vlastiti rezervoar vode, kao i tank za gorivo. Cijeli objekat je klimatiziran tako da je u njemu stalna temperatura od 22 sptepena Celzijusa.

U velikom Žepu se nalazio najmoderniji centar veze u bivšoj SFRJ. Nekoliko desetina kilometara kablova povezivali su međusobno radio i telefonske aparate, kao i sa relejima koji su se nalazili na površini zemlje.

Kompletan objekat je sagradjen u jednom nivou, samo je jedan od rezervnih ulaza, predvidjen za dovoz goriva, nizi za nekih dvadesetak metara. Ovo je urađeno zbog toga da bi se spriječilo širenje eventualnog požara, koji bi mogao nastati oko rezervoara za gorivo, na ostatak skloništa.

Posmatrano sa površine zemlje, kako je to uobičajeno za ovakve tajanstvene objekte, slučajni prolaznici, ako je takvih uopće i bilo na ovom prostoru, nikada ne bi mogli zaključiti da se tu nalazi jedna od najstrožije čuvanih tajni bivše države. Kućice, poput mnogih planinskih vikendica koje su se gradile u SFRJ, maskiraju ulaz u sklonište.

Sam ulaz je zapravo garaža koja se nalazi uz jednu od kućica. Kada se uđe u garažu dočekaju vas čelična vrata debljine tridesetak centimetaras. Nakon njih slijedi prostor za dekontaminaciju, dug oko 30 metara. Tak kada prođete ovaj prostor zapravo ulazite u samo sklonište.

Ono se sastoji od brojnih soba i kabineta koji su bili manijenjeni za najviše državne funkcionere, uključujući i Josipa Broza Tita. Tu je i konferencijska sala, ali i brojni neophodni prateći sadržaji, poput kuhinje, trpezarije i slično.

Oni koji su imali prilike vidjeti unutrašnjost skloništa govore kako kako su u njemu stvari još uvijek onakve kakve su bile kada su dopremljene unutra. Kažu da je čak i posteljina na krevetima uredno složena.

Ovaj objekat je trenutno zapečaćen, a po nalogu međunarodnih vojnih snaga 2005. godineulaz je zatvoren armiranim betonom.

Faktor.ba

Pratite ZASREBRENICU.ba na Facebooku