Čuvajmo Srebrenicu

ZAŠTO DODIK ŽALI ŠTO RADONČIĆ ULAZI U VLAST? Kako su taktikom “zavadi pa vladaj” među probosanskim opcijama Dodik i Čović preuzimali državu

S te strane, žalopojke Dodika što Radončič ulazi u vlast u prvom redu treba gledati kao izraz žala što će mu u narednom sazivu Vijeća ministara, za razliku od nekih prijašnjih situacija, mogućnost manipulisanja probosanskim opcijama i izvlačenja koristi iz toga biti krajnje ograničena.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik mnoge je iznanadio negativnom reakcijom na ulazak SBB-a Fahrudina Radončića u vlast na državnoj i federanoj razini.

“On je govorio da nikada neće s liderom SDA Bakirom Izetbegovićem, a sada odjednom hoće“, rekoje pomalo nervozno Dodik a negativni stav SNSD-a o formiranju probosanskog patriotskog bloka potvrdio je i partijski portparol Siniša Kovačević koji je zapitao zašto SDA fomira koaliciju sa DF-om i SBB-om kada može sama sa HDZ-om i SNSD-om-om formiraati vlast na drržavboj razini.

Kovačević je rekao da vjerovatno SDA nije imala hrabrosti da sama uđe u proces formiranja vlasti te da je činila sve da razbije Bh. blok te izvuče DF, a da se na kraju ovim strankama pridružio i Fahrudin Radončić, odnosno SBB BiH.

Postavlja se pitanje zbog čega Dodiku i njegovom glasnogovorniku odjednom smeta Radončićev i Komšićev ulazak u vlast. Dok je negodovanje zbog Komšićevog ulaska u vlast sasvim razumljivo, zbog njegovih neupitnih patriotskih stavova i djelovanja, na prvu možda može pomalo i čudno izgledati negativan odnos i prema Radončićevom ulasku, za kojeg je Dodik, kroz sve ove godine, za razliku od svih ostalih bošnjačkih lidera, imao samo riječi hvale i podrške.

Ključni problem Dodiku dakako nije u liku i djelu Radončića, s kojim je imao i više nego plodonosnu saradnju, nego u političkim okolnostima do kojih će dovesti politički blok u vlasti sastavljen od čak tri probosanske stranke.

Naime, činjenica da od Daytona do danas među probosanskoj opcijom tradicionalno postoji najveći broj parlamentarnih stranaka uslijed iscjepkanosti glasačkog tijela, davala je velike mogućnosti srpskim i hrvatskim nacionalnim strankama kako na državnom, tako i na federalnom nivou, za manevrisanje. Tako se često dešavalo da se u vladajućem savezu stranaka jedna probosanska opcija mogla vrlo lako zamijeniti drugom. To je, s jedne strane probosanskim opcijama spuštalo pregovaračku moć i cijenu, a s druge je podizalo srpskim i hrvatskim nacionalnim strankama koje su, pod prijetnjom izbacivanja iz vlasti ili pod obećanjem ulaska u vlast, igrajući na dvije strane, od probosanskih stranaka proteklih godina uspjele izdejstvovati mnoge ustupke, zakone i odluke koji su im direktno išli u korist.

Formiranjem široke koalicije od tri probosanke stranke u Vijeću ministara (SDA, DF i SBB) sve tri stranke htjele ili ne u startu će se obavezati na slijeđenje istih principa. Probosanska opozicija na državnom nivou sastavljena od SDP-a i NS-a sa svojim brojem glasova nemoćna je da ima značajniji utjecaj na potencijalne kombinacije oko vlasti, a samim tim prostor Dodiku i Čoviću za manevrisanje i bilo kakve vrste ucjena prema probosanskoj opciji bit će krajnje ograničen.

S te strane, žalopojke Dodika što Radončič i Komšić ulaze u vlast u prvom redu treba gledati kao izraz žala što će mu u narednom sazivu Vijeća ministara, za razliku od nekih prijašnjih situacija, mogućnost manipulisanja probosanskim opcijama i izvlačenja koristi iz toga biti krajnje ograničena.

(S.B.)

Loading..