Bosna i Hercegovina se našla u središtu nove diplomatske polemike nakon informacije da je država navedena kao kosponzor rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a kojom se osuđuju iranske akcije prema zalivskim državama i Jordanu. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić reagovao je javno, tvrdeći da je ambasador Zlatko Lagumdžija više puta tražio njegov stav, ali da je svaki put dobio isti odgovor: Komšić je protiv kosponzorstva.
“Lagumdžija me više puta kontaktirao… svaki put sam mu rekao da sam protiv toga da budemo ko-sponzori te Rezolucije.”
Rezolucija prošla sa 13 glasova “za”, Rusija i Kina suzdržane
Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je rezoluciju sa 13 glasova za, dok su Rusija i Kina bile suzdržane.
Iako BiH nije članica Vijeća sigurnosti, kosponzorstvo se doživljava kao politička poruka, pa se otvorilo pitanje: ko je dao mandat da BiH bude kosponzor i da li je Predsjedništvo o tome odlučivalo.
Komšićev sadržajni prigovor: Povelja UN i pravo na odbranu
Komšić tvrdi da je rezolucija jednostrano postavljena, jer osuđuje Iran, ali ne spominje pravo na odbranu prema Povelji UN-a, uz tvrdnju da Iran nije prvi započeo aktivnosti i da se iranske akcije mogu tumačiti kao odbrambene.
Zbog toga zaključuje da kosponzorstvo BiH ne donosi korist, a može proizvesti štetu:
“Bosni i Hercegovini nikakvu korist ne donosi kosponzoriranje ove Rezolucije.”
“To je potpuno bespotreban čin… može da nanese veliku štetu.”
Procedura: “Predsjedništvo niko zvanično nije ni tražio”
Komšić navodi da Predsjedništvo, koliko on zna, niko zvanično nije ni tražio da se BiH pridruži kosponzorstvu, osim informacije da je Željka Cvijanović razgovarala s predstavnikom MVP jedne zalivske države, koji je tražio pridruživanje.
Ističe da BiH nije glasala o rezoluciji jer nije članica Vijeća sigurnosti, te da je pitanje kosponzorstva praktično uvedeno “mimo” standardnog institucionalnog puta.
Zahtjev Cvijanović i sjednica koja “dolazi prekasno”
Komšić opisuje da je 11. marta u 15:00 stigao pismeni zahtjev Cvijanović za vanrednu sjednicu o toj temi, te da je on, po Poslovniku, zakazao sjednicu u roku od 24 sata. Međutim, time bi sjednica bila održana tek nakon izjašnjavanja u Vijeću sigurnosti, što znači da Predsjedništvo više nije moglo uticati na kosponzorstvo koje je već “otišlo”.
Komšić: protiv i “ruske rezolucije”
U istom obraćanju Komšić navodi i paralelnu priču o rezoluciji Rusije kojom se osuđuje napad na Iran, te kaže da je i tome bio protiv, nazivajući je licemjernom nakon Ukrajine.
Ovim se pokušava izgraditi argument da BiH treba izbjeći oba geopolitička “tabora” i ne ulaziti u poteze koji se kasnije moraju opravdavati.
“Tri zemlje predlagača nisu glasale za rezoluciju o Srebrenici”
Jedan od politički najjačih dijelova Komšićeve izjave je podsjećanje da, od šest zemalja predlagača, tri — Emirati, Bahrein i Oman — nisu glasale za rezoluciju o Srebrenici.
Komšić kaže da je to napomenuo i Lagumdžiji, implicirajući da BiH nema racionalan razlog da se izlaže riziku zbog država koje nisu podržale njenu ključnu inicijativu.
“Šteta pričinjena” i pitanje ko će odgovarati
Na kraju, Komšić poručuje da je priča završena i da je, po njemu, šteta već učinjena, uz ocjenu da je diplomatski sistem “kaotičan” i da će se tek vidjeti koliko će se potez odraziti na ugled BiH.
Ovaj slučaj otvara tri ozbiljna pitanja:
-
Ko i na osnovu čega donosi odluke o kosponzorstvu u UN?
-
Kako Predsjedništvo može reagovati u realnom vremenu kada je proces brz?
-
Ko snosi odgovornost ako potez izazove političke ili reputacijske posljedice?
PROČITAJTE I: “Maske su pale”: Vukanović napao SNSD i Mazalicu zbog izostanka dogovora o rezoluciji — “podaništvo i akt izdaje”
