Demokratija u Srbiji još uvijek se može smatrati tvorevinom koja je u pokušaju razvoja, a to nesumnjivo proizilazi iz činjenice da se politički mentalitet ne uspijeva odmaknuti od tradicionalnog, smatra kosovski politolog i politički analitičar Albinot Maloku. Srbija ima veliku unutrašnju potrebu za demokratskim promjenama, nakon čega bi se one trebale odraziti i na vanjskom planu.
-Imajući u vidu dosadašnji tok događaja, dešavanja od 25. oktobra 2026. godine ne mogu okarakterisati kao završetak mandatnog ciklusa, već kao eksploziju građanskog nezadovoljstva prema režimu koji nije ulagao u demokratizaciju političkog i društvenog poretka, već u degradaciju svake alternative oblikovane kao politički subjekt, kazao je Maloku za Fenu.
Posljedično, dodao je, nagomilano nezadovoljstvo dostiglo je tačku ključanja i na površinu iznijelo političku strukturu predstavljenu kao Studentska lista, koju čini jedna kasta političara koji, ipak, imaju vlastitu putanju i političko djelovanje.
Pažljivija analiza, navodi Maloku, ne pokazuje da su pripadnici Studentske liste ikada bili istinski zagovornici demokratije. Ipak „ovoj promjeni vlasti u državi, koja nije došla kao rezultat mandatnih ciklusa, već zbog nagomilanog nezadovoljstva, potrebno je vrijeme da bi dokazala da je zaista riječ o promjeni“.
-Nesreća vladajućih režima, u kojima lider postaje simbol svega, a ne politički duh, ogleda se u tome što demokratija nikada ne uspijeva uspostaviti prirodne temelje za vlastiti razvoj. Srbija ima veliku unutrašnju potrebu za demokratskim promjenama, nakon čega bi se one trebale odraziti i na vanjskom planu, naglašava Maloku.
-Odnos Srbije prema Kosovu, posmatrano kroz djelovanje buduće nove vladajuće garniture u Beogradu, barem prema onome što smo do sada mogli vidjeti iz izjava čelnika izborne liste koja je pobijedila na izborima održanim 25. oktobra u Srbiji, ne izgleda kao da će doći do promjena koje bi se mogle smatrati ohrabrujućim. Čini se da se stav Ilije Srdanovića prema Republici Kosovo nimalo ne razlikuje ni od Šešeljevog, naglašava Maloku.
S druge strane, dodaje, oni koji su slavili pobjedu 25. oktobra, kada su se obraćali Aleksandru Vučiću s namjerom da ga ponize, nazivali su ga „Aco, Šiptare“.
– To znači da mentalitet ponižavajućeg etiketiranja političkih protivnika u Srbiji doseže upravo do tog nivoa. Klasični rasizam i ksenofobija, ističe Maloku.
Sve su to, naglašava on, uz brojne druge pokazatelje, elementi koji upotpunjuju sliku i pokazuju da Srbija još uvijek nije izgradila odnos prema Kosovu i Albancima koji bi se, u najmanju ruku, mogao smatrati suzdržanim.
-Shodno tome, niko ne može očekivati da će nova vladajuća garnitura u Srbiji možda promijeni zvanični kurs Beograda prema stvarnosti na zapadnom Balkanu. To, bez sumnje, pokazuje da istinska demokratija, koja bi trebala stvarati racionalnost, u Srbiji još uvijek nije dovoljno razvijena, tvrdi Maloku.
Prema njegovim riječima, Kosovo je svjesno da Evropska unija uslovljava evropsku integraciju normalizacijom odnosa sa Srbijom, dok isti uslov važi i za evropski put Srbije. Stoga, „zvanična Priština ima pravo da se nada da će, možda, i zvanični Beograd shvatiti ovu istinu“, ali, dodaje, Kosovo nastavlja put razvoja, “ne čeka da vidi koji će mentalitet u Srbiji doći na red da vlada Srbijom i Srbima”.
Na pitanje kakvu će politiku zvanični Beograd voditi prema državama regiona, smatra temom za tunel na čijem se kraju ne nazire svjetlost.
-Srbija i Srbi se ni u jednom trenutku nisu iskreno suočili sa samima sobom. Ni danas ne postoji suočavanje s pitanjem kako bi se trebali odnositi prema susjedima. Ne iz predrasuda, već isključivo na osnovu onoga što smo vidjeli, kao i onoga što su objasnili i izjavili predstavnici pobjedničke liste u vezi s pitanjima srbijanske regionalne politike, teško je očekivati bilo kakav entuzijazam za promjene koji bi nas mogao pozitivno iznenaditi, pojašnjava Maloku.
Studentska lista, kako kaže, nije politički subjekt s jasno definiranim političkim opredjeljenjem, nego predstavlja skup pojedinaca s različitim interesima, pri čemu struja “evropske Srbije” nije naročito dominantna.
Evropska unija, smatra, prati razvoj događaja i zasad postupa oprezno, čekajući da vidi kakav će model upravljanja ponuditi izborni pobjednici.
Istovremeno, Ruska Federacija pokazala je značajan interes za novu političku strukturu, pri čemu je, prema Malokuovoj procjeni, važno i to što će u Narodnoj skupštini Srbije biti zastupljen nezanemariv broj političkih aktera koji ne vide perspektivu u konceptu „evropske Srbije“.
