Životna priča Mirsada Čauševića, uspješnog poduzetnika porijeklom iz Prijedora, svjedoči o nevjerovatnoj snazi, upornosti i sposobnosti da se nakon najtežih životnih iskušenja izgradi potpuno novi život. Čaušević je preživio strahote logora Omarska i Manjača, izgubio dvojicu braće, a u Sjedinjene Američke Države stigao je kao izbjeglica sa svega 20 dolara u džepu.
Više od tri decenije kasnije, iza njega je uspješna poslovna karijera, kompanija koja je izrasla do oko 25.000 klijenata i prodaja biznisa za višemilionski iznos.
O svom životnom putu, od ratnih stradanja u Bosni i Hercegovini do poslovnog uspjeha u Chicagu, govorio je u podcastu “Realno” s Dritom Haziraj.
STIGAO S 20 DOLARA U DŽEPU
Čaušević je imao svega 23 godine kada je prošao kroz logore Omarska i Manjača. Ratna iskustva ostavila su duboke posljedice na njegov život, a posebno težak udarac bio je gubitak dvojice braće.
Nakon dolaska u Sjedinjene Američke Države morao je početi ispočetka, bez kapitala i poslovnih veza. U Chicago je stigao sa svega 20 dolara, a prvi posao bio mu je plaćen 5,75 dolara po satu.
Ipak, postepeno je gradio novi život, stjecao iskustvo i stvarao temelje za vlastiti posao. Godine 2003. odlučio je pokrenuti kompaniju iz garaže, ne sluteći da će taj mali početak prerasti u veliki poslovni sistem.
Njegova kompanija “Oasis Plumbing, Heating and Cooling” specijalizirala se za servisiranje i ugradnju vodovodnih instalacija te sistema grijanja i hlađenja. Poslovanje je raslo postepeno, uz stalno zapošljavanje novih radnika i ulaganja u marketing.
-Biznis sam počeo 2003. godine iz garaže. Iz godine u godinu Oasis Plumbing, Heating and Cooling je rasla. Svake godine imao sam po dva ili tri nova radnika. Sve je to zahtijevalo mnogo rada, truda i ulaganja u marketing, ispričao je Čaušević.
Kompanija je tokom godina izgradila veliku bazu korisnika, a prema njegovim riječima, dostigla je oko 25.000 klijenata. Međutim, Čaušević se nije zadržao samo na poslovima u oblasti vodovodnih instalacija, grijanja i klimatizacije.
Paralelno s razvojem osnovne kompanije, Čaušević je odlučio okušati se i u ugostiteljstvu. Godine 2008. otvorio je elitni francuski restoran u Chicagu, koji je ubrzo postao veoma popularan.
Prema njegovim riječima, restoran je bio rezerviran mjesecima unaprijed, što ga je ohrabrilo da proširi poslovanje. Tri godine kasnije, 2011., otvorio je i drugi restoran. U tom periodu njegovi poslovni poduhvati zapošljavali su ukupno 104 radnika.
Ipak, nakon nekoliko godina odlučio je promijeniti poslovnu strategiju. Oba restorana prodao je 2014. godine kako bi se u potpunosti posvetio razvoju kompanije Oasis Plumbing, Heating and Cooling. Pokazalo se da je upravo taj posao postao temelj njegovog dugoročnog poslovnog uspjeha.
Nakon više od dvije decenije razvoja poslovanja, Čaušević je odlučio prodati kompaniju koju je osnovao. Prvi dio vlasničkog udjela prodao je 2024. godine, dok je preostali udio, prema njegovim riječima, prodao u maju ove godine.
Vrijednost transakcije opisuje se kao višemilionska, iako tačan iznos nije naveden. Uprkos prodaji, Čaušević je ostao poslovno povezan s kompanijom, u kojoj nastavlja raditi na osnovu posebnog ugovora.
Time je zaokružio poslovni put koji je započeo iz garaže, bez velikog početnog kapitala, a završio prodajom kompanije s desetinama hiljada klijenata.
U razgovoru je govorio o vremenu koje nije mogao provesti s porodicom, ali i o spoznaji da materijalni uspjeh ne donosi nužno sreću. Posebno emotivan dio razgovora odnosio se na njegova ratna iskustva, sjećanja na logore i prve dane izbjegličkog života u Americi.
-Ovo je sve za mene bilo veoma emotivno i vraćanje u daleku prošlost. Prisjetio sam se šta su zatvorenici u logoru radili s papirom od cigareta. Prve noći u Chicagu kao izbjeglica. Kako sam se osjećao u trenutku kad sam potpisao prodaju svoje firme, kazao je Čaušević.
Uprkos svemu što je preživio, naglašava da ne zna mrziti, ali da istovremeno ne odustaje od istine i pravde.
Nakon decenija provedenih u Sjedinjenim Američkim Državama, Čaušević razmišlja i o povratku svojim korijenima.
