Nenad Čanak upozorava da izborni poraz Vučića ne znači i raskid s politikom koja je decenijama oblikovala odnose Beograda prema BiH. Posebno problematičnim smatra stavove Studentske liste o državnim institucijama i položaju RS-a
Nenad Čanak upozorava da izborni rezultat u Srbiji ne znači automatski politički preokret, a program Studentske liste prema Bosni i Hercegovini vidi kao nastavak politike miješanja u unutrašnja pitanja naše zemlje.
Za Oslobodjenje.ba govorio je i o Miloradu Dodiku, odgovornosti za ratne zločine, ruskom utjecaju, medijima i razlozima zbog kojih u Srbiji nije mogao objaviti svoju knjigu.
– Studentska lista nije pobedila, nego je lista Aleksandra Vučića izgubila. Studenti su uspeli da dođu do većine time što se nisu izjasnili o konkretnim pitanjima. Tvrdeći da to nije prioritet, zapravo su izbegli ono što je suštinski najvažnije, rekao je za Oslobodjenje.ba Nenad Čanak, dugogodišnji vojvođanski političar, osnivač Lige socijaldemokrata Vojvodine i bivši predsjednik Skupštine Vojvodine.
Iako je izborni rezultat otvorio mogućnost političkog zaokreta u Srbiji, Čanak upozorava da se promjena vlasti ne smije poistovjećivati s promjenom politike. Pred Srbijom su, smatra, tek najteža pitanja, a među njima je i suočavanje s ideologijom koja je decenijama oblikovala politički i društveni prostor te ostavila duboke posljedice na odnose sa susjednim državama.
Posebno problematičnom doživljava činjenicu da se Studentska lista, uprkos izbornom uspjehu, nije jasno odredila o ključnim političkim pitanjima, uključujući odnos prema prošlosti, ratnim zločinima i velikosrpskoj ideologiji. Čanak upozorava da bi upravo ta neodređenost mogla postati najveća prepreka stvarnim promjenama.
– Srbija nije spremna za promenu politike. Treba razumeti posledicu izbora koji zapravo nisu bili izbori. Građani su odlučivali hoće li glasati za postojeće stanje klerofašističkog divljanja kriminalaca i sraslosti partije i države ili za mačku u džaku. To su bile opcije. Kada je ljudima nečega dosta, onda se kockaju s nečim drugim, uz uverenje da ne može biti gore. A to je uvek zabluda, istakao je Čanak.
Generacija koja ne pamti devedesete
Govoreći o studentskom pokretu i generaciji koja je iznijela političke promjene, Čanak upozorava da postoje razlozi zbog kojih bi njihovi politički potezi mogli krenuti u pogrešnom smjeru. Kao jedan od ključnih problema izdvaja činjenicu da je riječ o generaciji koja nema neposredno iskustvo ratova devedesetih, ali je odrastala u obrazovnom i društvenom ambijentu u kojem su, kako tvrdi, određene nacionalističke ideje predstavljane kao dio nacionalnog identiteta.
– To je generacija koja ne pamti ratove 90-ih i ne zna kako je do njih došlo niti šta se zaista događalo. Drugo, to je generacija koja, otkako zna za sebe, u školama ima veronauku. Ta veronauka je praktično apologetika, ideologija krvi i tla i koncepta velike Srbije. To posebno želim da podvučem jer je važno da se razume kako se politički program može predstaviti kao deo etničkog i nacionalnog identiteta, kazao je.
Čanak smatra da je upravo takva normalizacija omogućila da se ideje koje bi u demokratskom društvu bile neprihvatljive prenose novim generacijama kao historijske i nacionalne vrijednosti.
– Kada uspete deo političkog programa, odnosno čitav politički program, ideologiju krvi i tla i velike Srbije, da ugurate u nacionalni identitet, zajedno s nacionalnom istorijom i hiljadama drugih stvari, onda dobijete normalizaciju nečega što bi u normalnom društvu bilo potpuno nenormalno. Tako ljudi dobrih namera, misleći da slede volju većine, plasiraju implantirane delove političkog programa koji svoje korene vuku još iz 1844. godine, iz Garašaninovog Načertanija, preko Moljevićeve Homogene Srbije, četničke ideologije iz 1941. godine, pa sve do Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti iz 80-ih godina. Imate kontinuitet svega toga i iz njega proizveden falsifikat nacionalnog identiteta, naglasio je Čanak.
Prema njegovim riječima, Srbija se zbog toga nalazi pred mnogo složenijim zadatkom od same promjene političke garniture. Uvjeren da se demokratija ne može uspostaviti preko noći, kao što se može nametnuti diktatura, te upozorava da demokratske institucije mogu postati samo privid iza kojeg će nastaviti djelovati ekstremističke ideologije.
– Možete preko noći zavesti diktaturu, ali ne možete preko noći, po kratkom postupku, zavesti demokratiju. Možete napraviti privid demokratije koji će služiti za zloupotrebu ekstremista. Mislim da ćemo se tek sada suočiti s glavnim političkim pitanjima: kojim putem Srbija treba da ide i koji je taj put u glavama onih koji trenutno imaju apsolutnu većinu, ne samo u parlamentu nego i među ljudima. Tu većinu imaju zato što se ni o čemu konkretnom nisu izjasnili. Da jesu, već bi se podelili na različite frakcije i različita viđenja, rekao je.
Studentska lista nije se odredila o ključnim pitanjima
Naš sagovornik smatra da je suštinski prioritet Srbije denacifikacija, odnosno raskid s ideologijom velikosrpskog nacionalizma i politikom koja je, kako navodi, dovela do ratova i zločina. Upozorava da se takav proces ne može provesti bez suočavanja s historijskim falsifikatima i odgovornošću za politiku koja je obilježila devedesete.
– Studentska lista nije pobedila, nego je lista Aleksandra Vučića izgubila. Studenti su uspeli da dođu do većine time što se nisu izjasnili. Tvrdili su da to nije prioritet, a istina je da je suštinski glavni prioritet denacifikacija Srbije i, u tom smislu, doslovno kriminalizacija ideologije krvi i tla, velike Srbije i čitavog niza istorijskih laži. Takve ideologije pojavljivale su se i u Nemačkoj 30-ih godina prošlog veka, ali i u gotovo svakoj evropskoj državi u određenom periodu njene istorije. Svaki put završavale su katastrofom i pokoljem, upozorio je.
Naglašava da se društvo mora vratiti na početak i preispitati vrijednosti koje su mu decenijama predstavljane kao neupitne, ali da taj proces ne mogu iznijeti ljudi koji nisu svjesni razmjera indoktrinacije kojoj su bili izloženi.
– Treba stvari vratiti na početak, a to ne mogu da urade ljudi koji nemaju ni svest o tome koliko su indoktrinirani zločinačkom politikom od Slobodana Miloševića do Aleksandra Vučića, rekao je Čanak.
Program prema BiH nastavak je politike miješanja
Posebno zabrinjavajućim smatra dijelove programa Studentske liste koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu. U tom dokumentu, kako smo naveli tokom razgovora, ističu se očuvanje nadležnosti Republike Srpske, pravo veta u institucijama BiH, koje se nazivaju zajedničkim institucijama, te preispitivanje bonskih ovlasti visokog predstavnika i načina njegovog izbora.
Pitali smo Čanka i šta takve odredbe govore o stvarnom odnosu buduće političke opcije prema suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH.
– To su budalaštine. Prvo, Srbija nije postavljala visokog predstavnika, nego su ga postavili međunarodni organi čije ingerencije Srbija poštuje. Samim tim, petljati se u ingerencije visokog predstavnika potpuno je izvan nadležnosti Srbije i bilo koje njene institucije. Drugo, to je mešanje u unutrašnja pitanja susedne, međunarodno priznate države. Treće, to je apsolutno način da se nastavi politika koja je u politički diskurs uvedena ljudima osuđenim na doživotne robije zbog genocida. I onima koji nisu doževli presude. Da su poživeli, sigurno bi i oni završili na istoj strani, rekao je Čanak.
Smatra da politika podjele Bosne i Hercegovine nije bila tek politički projekat bez posljedica, nego proces koji je doveo do zločina i dugoročnog urušavanja institucija države.
– Ono što su oni radili s podelom Bosne nije ništa drugo nego genocid. To je cela priča. Sve su to batrganja u koordinatama nenormalizovane, zločinačke politike i ponašanja koja su normalizovana tokom proteklih 40 godina. Ali činjenica da su ta ponašanja danas većinska apsolutno ne znači da su normalna, civilizovana, politički mudra ili korisna. Ako će Srbija nastaviti konfrontaciju sa svim svojim susedima, onda je pobeda Studentske liste bila besmislena, poručio je.
Čanak upozorava i na posljedice Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno načina na koji je nakon rata uspostavljen politički sistem u BiH. Napominje da je prekid rata zaustavio oružane sukobe, ali nije riješio duboke probleme države, zbog čega se i danas otvara prostor za političke prijetnje secesijom.
– Došlo je do primirja koje je proglašeno Dejtonskim sporazumom, uz poruku: “Mir, mir, mir, niko nije kriv”, da ćemo podeliti Bosnu na dva dela i da neće biti poraženih. To je dovelo do toga da nemate integritet pravnog sistema, izvršne vlasti, zakona. Nemate ništa od onoga što bi država morala da ima. Praktično, prekidom rata Bosna je podeljena. Zbog toga Milorad Dodik i njegovi saradnici stalno mogu da prete secesijom i drugim potezima, samo da bi se skretala pažnja s novca koji kradu, kazao je.
Dodik podržava svoje pare
Osvrćući se na Milorada Dodika, koji je otvoreno podržavao Aleksandra Vučića, a nakon objave izbornih rezultata pojavio se i u kontekstu nove političke situacije u Srbiji, Čanak odbacuje mogućnost da je riječ o dosljednoj političkoj podršci.
– On nije podržavao nikoga. On podržava svoje pare. Ima nesebičnu ljubav prema tuđem novcu i darežljiv je kada treba davati tuđe pare. To su stvari koje su vrlo jasne, rekao je.
Podsjetio je na politički put Milorada Dodika, njegov dolazak na vlast uz podršku međunarodne zajednice, promjene političkih savezništava i odnose s različitim vlastima u Beogradu.
– Taj isti Milorad Dodik došao je na američkom tenku da bude predsednik Vlade Republike Srpske. Doveli su ga, a Gabriel Escobar ga je postavio. Dodik je video da mu je isplativije da nastavi politiku koju je do juče pljuvao, odnosno politiku Karadžića i Mladića, pa ju je nastavio da provodi. Onda se od Amerike, koja ga je dovela, okrenuo Moskvi, a sada se odjednom ponovo okreće Americi jer mu je potrebno da mu se skinu sankcije, kazao je Čanak.
Navodi da se Dodik pojavljivao na predizbornim skupovima različitih političkih opcija u Srbiji, od Borisa Tadića do Aleksandra Vučića, a sada, kako kaže, pokušava uspostaviti bliskost i s novom političkom grupacijom.
– Bio je na svakom predizbornom skupu kada je Tadić bio predsednik Srbije, bio je na svakom kada je Vučić bio predsednik, a sada je odjednom najbolji prijatelj s ovim studentima. S tim što to nisu studenti, to vam je jasno. Ima li na listi ijedan student? To su neki drugi ljudi, koje su izabrali plenumi za koje ne znam ko ih je izabrao. Oni su se međusobno konsenzualno dogovorili da su to ljudi koji će izvući Srbiju iz problema. Čestitam im, postigli su neverovatan uspeh. Ali nisu pobedili, nego su dobili šansu za pobedu, istakao je.
Hapšenja nisu dokaz promjene
Čanak smatra da se u Srbiji trenutno stvara privid brzih i velikih promjena, dok se suštinski problemi ne rješavaju. U tom kontekstu govori i o talasu hapšenja, za koja tvrdi da mogu biti dio obračuna unutar struktura koje su godinama služile Vučićevom sistemu.
– Šansa je bila da Vučićeva kriminalna grupa, koja se bavi trgovinom praškastim materijama, od kokaina do tamjana, izgubi vlast. Ali to ne znači da su ovi preuzeli vlast, jer nisu. Imate talase hapšenja u Srbiji u kojima se hapse upravo oni koje je Vučić koristio da bi vladao. Oni to rade kako bi se preporučili budućim vlastima i pokrali što više dosijea koji će im sutra služiti kao sredstvo trgovine, za sopstvenu slobodu i status zaštićenih svedoka. To samo slep čovek ne vidi, rekao je Čanak.
Prema njegovoj ocjeni, dešavanja u Srbiji predstavljaju tek površinske promjene, dok bi stvarni preokret zahtijevao duboku reformu državnih institucija, sigurnosnog aparata i javnih servisa.
– Priča o studentskom programu, sva ova hapšenja i sve što se trenutno događa samo su bućkanje po površini i predstava za narod da se nešto hitno menja. A prava promena može se desiti samo na jedan način. Potrebno je ukinuti Radio-televiziju Srbije i Radio-televiziju Vojvodine i napraviti nove javne servise. Potrebno je ukinuti Bezbednosno-informativnu agenciju (BIA), raspustiti je i pozvati na odgovornost sve koji su kršili zakon, a zatim napraviti novu sigurnosnu strukturu. Potrebno je ukinuti MUP, raspustiti ga i otpustiti sve koji su ga zloupotrebljavali, a istog trenutka napraviti novi tip policije, naveo je.
Upozorava da bi bez takvog zahvata stare strukture mogle nastaviti upravljati državom, samo pod novim političkim imenima.
– Sve se mora raspustiti i napraviti iznova. Ako se ne bude pravilo iznova, samo ćete preneti one koji su do sada vladali preko dosijea i laži u nove strukture koje će nastaviti da vladaju istim metodama, poručio je.
Traži izručenje osumnjičenih za ratne zločine
Kao jedan od konkretnih pokazatelja stvarne promjene odnosa Srbije prema prošlosti i susjedima Čanak navodi izručenje osoba koje se traže zbog ratnih zločina. Smatra da se o promjeni ne može govoriti dok se takvi slučajevi ne počnu rješavati.
– Nisam primetio da je iko izručen bilo kome zbog ratnih zločina. Vojvodina nam je prepuna ratnih zločinaca koji se traže u Bosni i Hercegovini. Izručite ih Bosni i Hercegovini zbog zločina koje su počinili. Izručite Radoičića Prištini. Onda možemo reći da se nešto dogodilo, rekao je.
Ističe da se javno mnijenje u Srbiji godinama oblikuje pod utjecajem medija koje smatra propagandnim instrumentima, zbog čega se, prema njegovom mišljenju, bez promjene medijskog ambijenta ne može govoriti ni o stvarnoj demokratizaciji.
– To javno mnjenje formirano je putem instrumenata ruskog uticaja, kao što su televizije, Informer, Sputnik i ko zna šta još. Treba izručiti sve te trubače i propagandne mašinerije koje se još uspešno kriju iza priče da su mediji. Ne može se graditi demokratija ukidanjem medija, naravno da ne može. Ali vi niste mediji, nego propaganda. Takva glasila su u svakom ratu legitimni vojnici, rekao je Čanak.
Naglašava da je važno upozoriti one koji su nakon izbornog rezultata opijeni pobjedom da se politička promjena ne može završiti samo osvajanjem parlamentarne većine.
– Treba ljudima objasniti da, ako nastave ovako, upadaju u zamku iz koje kasnije neće biti povratka. Ne smemo zaboraviti da većina u parlamentu nije pobeda, nego šansa. Takvu šansu imali smo i s DOS-om, imali smo je i u drugim situacijama, ali je prokockana zato što je politički program predstavljen kao nacionalni interes i identitet, kazao je.
Čanak smatra da je neophodno raskinuti s ideologijama koje su se decenijama predstavljale kao nacionalne vrijednosti, a posebnu odgovornost u tom procesu pripisuje medijima i javnom prostoru.
– Te laži i prevare moraju prestati, a to mora da se dogodi tako što će prestati da postoje oni koji ih šire. To su mediji, odnosno takozvani mediji koji su zapravo propagandna glasila. Ljudi osuđeni za najteže zločine, uključujući genocid, ne mogu svakodnevno da dobijaju prostor u masovnim medijima da bi i dalje širili isti otrov koji je platio stotinama hiljada, pa i milionima ljudi. Tek kada se to promeni, možemo računati da se nešto dogodilo. Do tada je ovo šansa koja svakog dana postaje sve bleđa, upozorio je naš sagovornik.
U Srbiji mu nisu željeli objaviti knjigu
Tokom razgovora osvrnuli smo se i na Čankovu nedavnu promociju knjige “Zersetzung – operativna obrada razuma” u Sarajevu koju je objavila kuća “Art Rabic” iz BiH, nakon što je govorio o problemima s kojima se suočavao pokušavajući objaviti svoja djela u Srbiji. Pitali smo ga šta takav odnos govori o slobodi govora i položaju ljudi koji javno kritikuju vlast, te osjeća li se sigurnije u Sarajevu nego u vlastitoj zemlji.
Čanak kaže da problem nije ograničen samo na knjigu s političkim sadržajem. Kao primjer navodi roman koji je objavljen u Srbiji, ali je, tvrdi, bio gotovo potpuno sklonjen iz javnosti.
– To što ne mogu da objavim knjigu koja ima politički sadržaj još bih i mogao da razumem. Ali pre nekoliko godina napisao sam roman „Putnici za Molusiju“, koji je objavljen u Srbiji i za godinu prodat u 18 primeraka. 18 primeraka! Znate zašto? Zato što su u svakoj knjižari u koju je knjiga stigla gurali je iza tezge, da se slučajno negde ne bi videlo moje ime. Nijedan medij nije prihvatio nijedan plaćeni oglas za njeno predstavljanje, samo da se moje ime ne bi pojavilo, kazao je Čanak.
Ističe da takav odnos prema njemu smatra oblikom stigmatizacije, iako, kako navodi, nema krivičnih osuda niti krivičnih prijava.
– Ja nemam nijednu krivičnu prijavu, nigde nisam krivično osuđivan. Imam jedan krivični postupak koji se sada vodi, jer me Emir Kusturica tužio zbog duševne boli nakon što sam rekao da je ruski špijun. Zamislite, Emir Kusturica. To je jedini proces koji se vodi protiv mene. Ali moje ime je zabranjeno u Srbiji, rekao je.
Navodi da su ga posljednjih sedmica kontaktirale brojne televizije koje ranije nisu pokazivale interes za njegove stavove. Smatra da im je sada potrebno da u javnom prostoru pokažu kako nisu propagandna glasila.
– U poslednjih sedamnaest dana zvalo me pet ili šest televizija da gostujem jer ih sada zanima moje mišljenje. Uglavnom su to televizije kojima sada hitno treba neko ko će biti dokaz da nisu propagandna glasila. Ja to prihvatam kako bih njihovoj publici rekao upravo ovo što sada govorim vama. Oni imaju svoju publiku i toj publici to treba reći, na njihovom kanalu tražiti ukidanje njihove zabrane i objasniti zašto je to potrebno. Zbog toga to radim, pojasnio je.
Čanak zaključuje da, uprkos upozorenjima, sve nade za promjene u Srbiji nisu izgubljene. Ipak, insistira na tome da izborni rezultat treba posmatrati kao početnu priliku, a ne kao završen proces.
– Ne kažem da su sve nade potonule. Samo kažem da je premalo ljudi koji upozoravaju na zamku u koju Srbija može da se strovali. Treba što više ljudi da govori o tome. Većina u parlamentu nije pobeda, nego šansa. Šansa da se krene prema pobedi, ali do pobede ima još mnogo posla, naglasio je Čanak.
