Dr. Milan Blagojević, profesor ustavnog prava, za „Slobodnu Bosnu“ je komentirao skandalozne poteze bivših enitetskih predsjednika Milorada Dodika i Siniše Karana na prvoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske u Banjoj Luci. Bilo je riječi i o kaznenoj odgornosti smijenjenog i osuđenog bivšeg predsjednika RS-a Milorada Dodika te o osobama u izvršnoj i vlasti koje također snose kaznenu odgovornost zbog prekoračenja svojih ovlasti.
Kako sa ustavno-pravnog aspekta gledate na postupak bivših predsjednika RS, Milorada Dodika i Siniše Karana, koji su ostali sjediti tokom intoniranja državne himne BiH na konstitutivnoj sjednici NSRS?
– Njihovo ponašanje je očigledno nepoštovanje Bosne i Hercegovine i parlamenta Republike Srpske, ali je to i kršenje Poslovnika Narodne skupštine Republike Srpske. Članom 6. stav 3. tog poslovnika je propisano, odredbom imperativnog karaktera, da prva sjednica, na kojoj se konstituiše Narodna skupština Republike Srpske, ta njena prva sjednica počinje intoniranjem himni Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, pri čemu intoniranje himni podrazumijeva obavezu svih prisutnih u skupštinskoj sali da ustanu i stoje tokom tog intoniranja. Stoga u ustavno-pravnom pogledu nepoštovanje te pravne odredbe predstavlja kršenje parlamentarnog Poslovnika, a time i kršenje ustavnog principa vladavine prava, propisanog ne samo Ustavom Bosne i Hercegovine nego i Ustavom Republike Srpske.
Nekulturni primitivizam: Dodik i Karan sjedili dok je intonirana himna BiH u Narodnoj skupštini RS
S obzirom na to da je Dodik otkupio zatvorsku kaznu, ali mu teče šestogodišnja zabrana vršenja dužnosti predsjednika RS, ima li Sud BiH ili Tužilaštvo BiH ikakve instrumente da reagira na to što se on u javnosti i dalje ponaša kao entiteski predsjednik i koristi vladine helikoptere, avione i policijsku pratnju?
– U odgovoru na ovo vaše pitanje dozvolite mi da najprije kažem kako, da imamo državu i pravosudne institucije koje poštuju svoju državu i njen ustav, ne bi bilo dozvoljeno ono što zabranjuje Ustav BiH (član 3.3b), a to je da u našoj državi, članici UN, iko drugi donosi zakone osim njenih institucija, a kamoli da stranac nametne svoju volju kao krivični zakon i da propiše da je neizvršenje volje tog stranca krivično djelo. Nažalost, u iščašenoj državi i još iščašenijem pravosuđu, bolje reći krivosuđu, i to je moguće, pa smo tako dobili i predmetnu krivičnu presudu protiv Dodika koja, ne zato što je o njemu riječ nego čisto pravno, nema pravno uporište ni u Povelji UN niti u Ustavu BiH. Naprotiv, ona im je suprotna. Ali kada je već donesena i postala pravosnažna, ta presuda znači, po onoj dura lex, sed lex, da Milorad Dodik nema više pravo da se ponaša kao predsjednik i da koristi vladine helikoptere, avione i policijsku pratnju.

Međutim, to se i dalje čini, što su flagrantni primjeri krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja od strane svih onih službenih lica Vlade, MUP-a i drugih organa Republike Srpske, koji Dodiku omogućuju sve to. Ta službena lica u svim tim slučajevima iskorištavaju svoje službene položaje i prekoračuju svoja službena ovlaštenja te time Dodiku pribavljaju korist kojom mu omogućuju da za njegove lične potrebe koristi navedene resurse Republike Srpske, iako on nema pravo na to. Osim krivične odgovornosti tih lica za zloupotrebu službenog položaja, tu ima osnova i za Dodikovu krivičnu odgovornost po osnovu podstrekavanja na izvršenje tog krivičnog djela ili za prinuđivanje tih lica da vrše zloupotrebe, ako bi se istragom utvrdilo da su službena lica zloupotrebljavala svoj službeni položaj zato što su bila prinuđena na to, odnosno u strahu da ne ostanu bez posla ukoliko mu ne bi omogućili korištenje navedenih javnih resursa.

Nažalost, pravosuđe u Republici Srpskoj, koje je nadležno da goni za ovo krivično djelo, sve vrijeme ćuti i neće ništa učiniti, pokazujući time da je i ono zarobljenik autokratskog pojedinca. A ni Tužilaštvo BiH ne izlazi u javnost barem tako što bi joj reklo da li u ovome ima elemenata krivičnog djela neizvršenja presude Suda BiH, a ako nema onda barem da javnosti saopšti zbog čega u konkretnom slučaju nema tog krivičnog djela od strane onih službenih lica koja Dodiku, i pored toga što mu je presudom Suda BiH zabranjeno da obavlja funkciju predsjednika Republike, ipak omogućuju da koristi javne resurse kao da je taj predsjednik. Dodik ne može biti izvršilac krivičnog djela neizvršenja presude Suda BiH, jer prema njegovom zakonskom biću, propisanom Krivičnim zakonom BiH, izvršilac tog krivičnog djela može biti samo lice koje u trenutku izvršenja tog djela ima status službenog lica u institucijama BiH, entiteta, kantona i jedinica lokalne samouprave, koji status Dodik više nema. Doduše, on može biti podstrekač, pomagač ili nalogodavac za izvršenje tog djela.
Nadovezujući se na Vaš stav da ‘preletače’ treba krivično goniti, kako komentirate moralni i pravni sunovrat u kojem političari nakon izbora mijenjaju ne samo stranke, već i nacionalnu pripadnost isključivo radi dobivanja fotelja?
– Ovo Vaše pitanje je ujedno i odgovor. Stoga mogu samo da se složim sa Vama da je takvo ponašanje moralni i pravni sunovrat.
Ima li ikakvog pravnog osnova za polaganje zakletve Željke Cvijanović kao članice Predsjedništva BiH u Narodnoj skupštini RS, te je li takav čin pravno valjan prije njenog zvaničnog polaganja i potpisivanja zakletve u Sarajevu?
-Ustav BiH niti Poslovnik Predsjedništva BiH ne sadrže pravnu zabranu izabranom članu Predsjedništva BiH da položi zakletvu pred parlamentom entiteta sa čije teritorije je izabran da obavlja tu funkciju, i da to učini prije zvaničnog polaganja i potpisivanja zakletve u Sarajevu. Stoga Poslovnik Narodne skupštine Republike Srpske u članu 237. stav 2. propisuje da član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske može da da svečanu zakletvu na sjednici Narodne skupštine.
(M.I.)








