U slučaju Sabita Mandžića pokazali smo – “Sve se može kad se male ruke slože”.
Obećao sam da, ako akcija za Sabita uspije, neću stati. Sada vodim akciju za Vehida Zilića i njegovu šestočlanu porodicu. Vehid se, među prvima, vratio u Srebrenicu 2001. godine, u selo Sjedaće, istočni dio opštine Srebrenica i Bosne i Hercegovine koji graniči sa Srbijom. Ovaj vrijedni čovjek mi je rekao da bi njegov i život njegove porodice bio mnogo lakši da imaju traktor. Vrijedan je radnik, a nije lahko imati četvero djece u ovom udaljenom selu, troje ide u školu, a najmlađem je tri godine.
Cilj ove akcije nije skupljanje sadake, već jasna poruka Vehidu i njemu sličnim mladim ljudima, koji su se vratili u Istočnu Bosnu i ponovo nakon genocida grade život, da nisu sami. Zato vas molim da, koliko ko može, zajednički iznesemo ovu akciju, a Vehida i njegovu porodicu učinimo sretnima.
Akciju ćemo voditi mjesec dana, cilj je da skupimo petnaestak hiljada maraka, nakon čega će Vehid izabrati traktor kakav on smatra da je adekvatan, a vas ćemo blagovremeno obavijestiti na transparentan način.
Hvala vam.
Vaš Ćamil Duraković
