Dodikovo istresanje na tužioce, u stvari je samo nastavak svega onoga što gledamo iz godine u godinu, a to je ponižavanje i omalovažavanje institucija u Republici Srpskoj, ističu analitičari.
Milorad Dodik krenuo je u otvoreni sukob sa tužiocima u Republici Srpskoj. Nakon dešavanja u Prijedoru, Dodik je javno pozvao tužioce iz ovog grada, kao i tužioce u Republičkom javnom tužilaštvu Srpske, da podnesu ostavke iz moralnih razloga, a policiju da istraži da li postoji sprega tužilaca i izvršilaca ubistva Radenka Bašića, načelnika Sektora kriminalističke policije u Prijedoru.
Na ovaj način, Dodik se još jednom miješa u ono što nije njegova nadležnost, piše BN.
Milorad Dodik zatražio je ostavku tužilaca Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru, kao i njihovih kolega iz Republičkog javnog tužilaštva, a sve zbog, kako je rekao, loše i neadekvatne istrage po pitanju ubistva načelnika prijedorske Krim policije, Radenka Bašića.
Ostavku tužilaca mogu zatražiti nosioci najviših pravosudnih funkcija. Ali Milorad Dodik, predsjednik političke partije i član Predsjedništva BiH, to svakako ne bi smio, jer sa radom tužilaca nema nikakve veze.
“Kritično je što se predstavnik izvršne vlasti i to sa državnog nivoa miješa u ingerencije pravosuđa na entitetskom nivou. Tripartitna podjela vlasti su zakon – sudska, izvršna i zakonodavna. I nema miješanja. Ovdje očigledno je veliki udar na pravosuđe. Miloradu Dodiku je svojstveno da se miješa u sve živo, ali ovo je jedan eksplicitan primjer miješanja u pravosudne organe i prijetnje i svih ostalih drugih pritisaka”, ističe komunikolog Mladen Bubonjić.
Novinar i urednik portala „Capital.ba“ Siniša Vukelić smatra da su i tužioci odgovorni za Dodikove istupe, jer su, kako kaže, godinama ćutali na njegova prozivanja.
“Prošlo je više od 10 godina, Dodik je pisao Specijalnom tužilaštvu 2011. A onda i 2012. godine. To isto tužilaštvo je 2011. obustavilo istragu protiv gdina Dodika, za izgradnju zgrade Vlade Republike Srpske i RTRS-a, kao i za izgradnju auto-puta Banjaluka-Gradiška. To Specijalno tužilaštvo je formirano u skladu sa njihovim zalaganjem kada je Dodik došao na vlast. Poslije ga je i ukinuo i napravljeno je posebno odjeljenje”, kaže Vukelić.
Iza poziva na ostavku tužilaca, mogla bi se kriti i druga namjera. A to je ukidanje Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala koje funkcioniše pri Republičkom javnom tužilaštvu u Banjaluci, piše BN.
Ovo odjeljenje u posljednjih godinu dana posebno je u centru pažnje javnosti, jer je otvorilo niz istraga koje se tiču nabavki tokom epidemije virusa korona. Tim istragama obuhvaćeni su mnogi koji su bliski vlasti u Republici Srpskoj.
Za sve ove godine, kaže Siniša Vukelić, ovo tužilaštvo nije imalo ozbiljnu koruptivnu istragu, koja bi dovela do hapšenja nekoga čije se ime pominje u brojnim aferama. To je svakako odgovaralo sistemu.
“Sada kada se čini da bi nešto moglo početi da se mijenja, kada je donesena prijava i pokrenut proces protiv Aleksandra Džombića, i nekih ostalih ljudi, odjednom se Dodik sjetio da kaže: „Pa ne radite baš onako kako ja želim“. U zemlji u kojoj političari prozivaju tužioce, pozivaju ih na odgovornost, u zemlji u kojoj se tužioci boje političara, ne može se nazvati uređenom i pravednom zemljom”, navodi Vukelić.
Dodikovo istresanje na tužioce, u stvari je samo nastavak svega onoga što gledamo iz godine u godinu, a to je ponižavanje i omalovažavanje institucija u Republici Srpskoj, ističu analitičari.
“Postalo je negdje prihvatljivo da jedan čovjek odlučuje o životu i smrti, da jedan čovjek vlada svim institucijama, da on osniva institucije, da ih ukida, a svih zadnjih 15 godina smo svi na neki način bili saučesnici ovog stanja koje imamo danas. Svi smo dali prećutnu saglasnost, aplaudirali, smijali se, čak i oni koji su prozivani i ponižavani”, poručuje politički analitičar Tanja Topić.
Ponašanje Milorada Dodika, nije iznenađujuće, jer godinama unazad, on je taj koji nakon sastanaka Izvršnog komiteta svoje stranke, javnosti najavljuje sve što će se desiti u Republici Srpskoj, od donošenja novih zakona, pa do radnog vremena ugostiteljskih objekata.
Sve to, uz aktuelno miješanje u rad tužilaštva, dovodi nas do pitanja – zašto institucije uopšte postoje, ukoliko jedan čovjek odlučuje o svemu?
