Objava profesora Aleksandra Savanovića iz Banje Luke o sarajevskim ćevabdžinicama izazvala je brojne reakcije na društvenoj mreži X. Rasprava o tome može li se uz ćevape na Baščaršiji naručiti pivo brzo se pretvorila u polemiku o religiji, tradiciji i prošlosti Sarajeva.
Šta je profesor objavio
Savanović je objavio fotografiju ćevapa i Baščaršije, uz komentar da činjenica da pojedine ćevabdžinice ne služe alkoholna pića pokazuje promjene koje su, prema njegovom mišljenju, zahvatile nekadašnji liberalni duh glavnog grada BiH. Napisao je:
“Ćevapi su eklatantan primjer regresije koju religijski fanatizam može izazvati u jednom društvu: nekad najliberalniji grad na Balkanu, Sarajevo je došlo do toga da na Baščaršiji ne možete dobiti pivo uz ćevape. Tužna slika jednog nekad sjajnog društva”, napisao je profesor.
Time je jedno svakodnevno ugostiteljsko pitanje povezao s ocjenom o cijelom društvu, što je i izazvalo najviše kritika.
Kako su korisnici reagovali
Njegova tvrdnja naišla je na kritike korisnika koji su ocijenili da je pogrešno izostanak alkohola u pojedinim restoranima povezivati s vjerskim fanatizmom. Dio komentatora odgovorio je podsjećanjem na historiju: spominjali su rušenje džamija u Banjoj Luci tokom rata i poredili to sa stanjem u Sarajevu, dok su drugi navodili poređenja s drugim gradovima regije. Ovakve rasprave brzo prelaze na teška historijska pitanja, a tvrdnje koje se iznose u komentarima nisu uvijek provjerljive, zbog čega ih ovdje ne ponavljamo.
Drugi korisnici pokušali su ukazati da način posluživanja hrane i pića ne mora imati nikakve veze s religijom. Jedna korisnica ironično je uporedila različite prehrambene navike članova svoje porodice, navodeći da svako ima svoje kombinacije jela i pića, pa je pitala bi li se i to moglo nazvati vjerskim fanatizmom. Drugi je Savanovićevu logiku primijenio na Banju Luku, podsjećajući da i tamo postoje objekti brze hrane u kojima se alkohol ne služi.
Neočekivani epilog
Rasprava je dobila i svojevrstan epilog kada je sam Savanović naknadno pronašao mjesto na Baščaršiji gdje se uz ćevape može naručiti pivo. Poručio je:
“Povlačim riječ: na Baščaršiji možete dobiti pivo uz ćevape”, napisao je.
Time je, barem u ovom pogledu, osnovna tvrdnja iz prve objave opovrgnuta, a ostalo je pitanje šire poruke o društvu koju je izveo iz nje.
Zašto ćevabdžinice često ne služe alkohol
Za razumijevanje cijele priče korisno je znati da razlozi zbog kojih neki ugostitelji ne služe alkohol mogu biti različiti. Neki to čine iz ličnog uvjerenja vlasnika, drugi zbog poslovnog modela (brz promet, porodična klijentela, niže cijene), a treći iz tradicije mjesta. Odluka o ponudi pića pripada vlasniku objekta. Istovremeno, u Sarajevu postoji velik broj restorana, kafana i pivnica u kojima se alkohol služi, uključujući i područje oko Baščaršije.
Zbog toga je zaključak o tome kako izgleda cijelo društvo na osnovu jednog tipa ugostiteljskih objekata riskantan: ono što vrijedi za jednu ćevabdžinicu ne mora vrijediti za grad.
Kako nastaju ovakve polemike
Ova priča ilustruje kako se na društvenim mrežama jednostavno zapažanje može pretvoriti u široku raspravu o identitetu, vjeri i prošlosti. Kratke objave nemaju prostora za nijanse, pa se često doživljavaju kao generalizacije o cijelim zajednicama, a odgovori se brzo pomjeraju na širu, emotivniju temu. Zato je korisno razdvojiti činjenična pitanja (da li ćevabdžinice služe pivo) od vrijednosnih (šta to govori o društvu).
Naknadno povlačenje tvrdnje, kakvo je napravio profesor, rijetko dobije jednak odjek kao prvobitna objava, iako je često ključno za cjelovitu sliku.
