(..) ništa nije uradio da se to pitanje blagovremeno riješi.
Sljedeći, peti načelnik Zajedničkog štaba Oružanih snaga Bosne i Hercegovine trebalo bi da bude general iz srpskog naroda, o čemu je Ministarstvo obrane BiH još 2020. godine obavijestilo državno Predsjedništvo, ali Milorad Dodik ništa ne poduzima i zbog toga se s tim dobrano kasni.
On je kao član Vrhovne komande OSBiH ovlašten da, u suradnji sa MOBiH, razmotri kadrovsku situaciju i Predsjedništvu predloži kandidata za ovu najvišu vojnu dužnost, ali se svjesno nije upustio u taj postupak i tako je potvrdio da ne poštuje vojsku kojom, zajedno s druga dva člana Predsjedništva BiH, zapovijeda na najvišoj razini.
Kako je sam izjavljivao, nikad nije prežalio što je ukinuta Vojska Republike Srpske i na temelju odluka skupština u entitetima (među kojima i Narodne skupštine RS-a) i Parlamenta BiH formirane zajedničke oružane snage.
Doduše, postoji Treći puk, koji gaji tradicije VRS-a, ali to nije operativni sastav, nego počasna jedinica, dio Oružanih snaga BiH.
Prvi načelnik Zajedničkog štaba OSBiH bio je iz bošnjačkog naroda, sadašnji ministar obrane Sifet Podžić, kojeg je na isteku mandata na toj dužnosti naslijedio general Srbin Miladin Milojčić, koji je bio Podžićev zamjenik. Treći načelnik bio je Hrvat, general Anto Jeleč, a nakon njega, po principu rotacije, na to mjesto je ponovo imenovan Bošnjak, general Senad Mašović.
Na svečanosti u Domu OSBiH u Sarajevu Mašović je 28. veljače 2018. primio dužnost od Jeleča i njemu je s 1. ožujkom ove godine istekao četvorogodišnji mandat načelnika Zajedničkog štaba, tako da je on sada, prema političkoj terminologiji, u tehničkom mandatu, ali takav mandat ne poznaje Zakon o obrani BiH, nego načelnik redovito obnaša ovu dužnost sve do izbora novog i primopredaje ovlasti.
U Oružanim snagama BiH trenutno su trojica generala Srba – zamjenik načelnika Zajedničkog štaba Gojko Knežević, načelnik Operativnog zapovjedništva Radovan Ilić i zapovjednik Šeste pješadijske brigade Radovan Jović – koji su odlično vojno obrazovani, ali oni već ispunjavaju uvjete za napuštanje aktivne vojne službe i penzioniranje i zbog toga ne bi mogli biti imenovani na dužnost načelnika Zajedničkog štaba.
Knežević ima 60, Ilić 59, a Jović 57 godina, a po zakonu njima se kao generalima vojna služba završava sa 55 godina života. Primjera radi, kad je postavljen za načelnika ZŠ-a, general Mašović je imao nepunih 49 godina. Da se Dodik bavio svojim poslom, mogao je još prije dvije godine, kad je obaviješten o ovoj situaciji, jednog mlađeg sposobnog brigadira Srbina postaviti na generalsku dužnost i pripremiti ga za načelnika Zajedničkog štaba, ali mu to očevidno nije bilo važno. Ni zamjenik ministra obrane iz srpskog naroda Mirko Okolić, također, nije pokazao inicijativu da se ovo pitanje riješi, premda se s Dodikom često sastaje u Administrativnom centru Vlade RS-a u Istočnom Sarajevu.
Uzgred, i Okolić se (rođen 1957) sprema za mirovinu. Njima je, izgleda, bilo važnije da se protekle godine bave formiranjem neke imaginarne entitetske vojske, premda je obojici trebalo biti jasno da od toga neće biti ništa ne zato što se tome usprotivila međunarodna zajednica nego zbog činjenice da Republika Srpska takvu formaciju ne bi mogla finansirati.
Podsjetiću da je Milorad Dodik na dužnosti predsjedavajućeg Predsjedništva BiH rijetko zakazivao sjednice, dok je, kad su druga dvojica članova predsjedavala, često izostajao, a kad je i bio nazočan, odbijao je da se na dnevni red stave pitanja obrane i Oružanih snaga BiH. To je imalo vrlo negativne posljedice za obrambeni sektor koji se, bez dovoljno financija iz državnog proračuna, nije mogao razvijati i modernizirati.
Zbog takvog Dodikovog lošeg odnosa prema vojsci nije postavljen novi zamjenik zapovjednika Operativnog zapovjedništva iz reda Bošnjaka, umjesto generala Kenana Dautovića, koji je napustio vojsku, a brigadiri Rusmir Mrković i Emir Klinko iz bošnjačkog naroda, premda na generalskim dužnostima, još nisu unaprijeđeni u generalske činove, kao ni Hrvat brigadir Zdravko Rezo.
Ukoliko Dodik misli da će nabrojanim i drugim opstrukcijama uspjeti ukinuti Oružane snage BiH, zaustaviti reforme i put BiH u NATO, onda se grdno vara, njegovim zabludama nema kraja, ali u svakom slučaju dobro je što se ponovo nije kandidirao za člana Predsjedništva BiH jer takvoj štetočini jedan mandat je bio i previše.
(Oslobođenje)
