Sve priče o odlascima iz rodne grude su na svoj način tužne. Nikad nije lako rastati se od sokaka djetinjstva, od uspomena na bezbrižno i lijepo vrijeme, od sjećanja na vrijeme kad je svijet izgledao velik i nedokučiv.
Ali mnoge su priče o odlascima sretne. Ili bolje reći, imaju epilog ispisan sretnim notama jer Bosanci i Hercegovci, ma gdje bili, drže se jedni drugih i u raznim krajevima planete prave nove male Bosne i Hercegovine. I lijepo je. Ljudi se prilagode novim društvima, pokažu svoj potencijal i postani integralni dio nove zajednice. Tamo gdje nisu ni sanjali da će biti.
Takva je, sretna priča, sagovornika portala BHDijaspora.net Fadila Cvrka. Ovaj čovjek domovinu je napustio prije više od 15 godina. Živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama. Srce daleko, ali oči, uši i ponajviše srce – duboko u domovini. Ovo je Fadilova priča.
Težak početak
”Na područje Sjedinjenih Američkih Država, u državu Džordžija sa svojom porodicom sam došao polovinom maja mjeseca 2001. godine. Svaka promjena sredine nosi i svoje tegobe i novu borbu sa izazovima koje ta sredina donese. Dolazak na ova područja gdje se susrećeš sa novim zakonima, novom sredinom, jezikom kojeg uopšte ne poznaješ, a kojeg moraš što prije naučiti, različita kultura, različiti ljudi, mnogo toga u malo vremena. Svakako nije nimalo lahko niti za jednu osobu, ali je to faza koju smo morali svi mi proći i što prije se prilagoditi novoj sredini i novom zivotu. Veliko olakšanje u tom ključnom periodu predstavljale su dvije važne činjenice. Jedna je podrška od moja dva brata koji su došli prije mene na područje Atlante i koji su mi bili glavni oslonac. Druga je moja sreća da sam došao u sredinu gdje je došao veliki broj naših građana što mi je omogućilo nova poznanstva, laksu komunikaciju i veliko olakšanje u tom periodu”, priča nam Fadil Cvrk na početku razgovora.
Nije bilo lako. Sve je novo i veliko. Tu je bila i porodica, moralo se na sve misliti. No, tada je i Amerika pokazala pravo lice. Organizacija je bila na nivou i prilagodba itekako olakšana.
”Proces prilagođavanja novoj sredini i pokušaj da za svoju porodicu što prije obezbijediš ono najosnovnije, itekako su olakšale nadležne domaće institucije koje su na izuzetno organizovan i profesionalan način pružili nam pomoć i uslugu. S druge strane,
Amerikanci kao obični građani su izuzetno kulturni i pristojni. Prilikom bilo koje konverzacije odmah nakon prvih par rečenica uvidjevši da ste osoba koja je tu došla iz neke druge države i da vam je engleski jezik drugi jezik, pokušavaju vam maksimalno pomoci, pa čak i sa samo par riječi koje razumiju, pokušavaju razumjeti šta i kakvu pomoć želite i naravno učine sve što mogu da vam to i udovolje. To je ono sto je svaki, ama baš svaki naš čovjek, imao priliku to lično osjetiti ili vidjeti i na tome smo im itekako zahvalni uz veliko poštovanje”, prisjeća se u razgovoru za BHDijaspora.net naš sagovorink.
”I u Atlanti kao i u mnogim državama Sjeverne Amerike, ima ljudi sa naših područja i taj broj se razlikuje od države do države. Niko, znači niti jedna institucija nema tačne podatke koliko ima naših ljudi kako po državama, tako i na čitavom području Sjeverne Amerike. Ali prema procjenama mnogih legalnih organizacija procjenjuje se da na čitavom području Sjeverne Amerike živi oko 360,000 ljudi koji su porijeklom iz BiH. Prema istim tim
procjenama,u Atlanti živi između 10 i 12 hiljada naših građana”, dodaje Fadil Cvrk u razgovoru za BHDijaspora.net.
”Od samog dolaska na ova područja,uključio sam se u rad lokalnog džemata i kao jedine naše organizacije koja okuplja naš narod, pokušao sam, što i sada radim, da maksimalno pružim pomoć i podršku kako svom narodu na ovim područjima, tako i našoj državi Bosni i Hercegovini i građanima koji žive u njoj. Od raznoraznih humanitarnih akcija i pružanja pomoći u raznim vidovima, registracije naših ljudi za glasanje na izborima u BiH, kao
i na mnoge druge način. Pokušavam biti uz svoj narod i svoju državu. Kao što sam rekao, odmah po dolasku na ovo područje,uključio sam se u rad lokalnog džemata i bio sam član Upravnog odbora i sekretar našeg džemata punih devet godina. Na taj način sam pokušao dati doprinos svom narodu na ovim područjima. Kao Glavni koordinator koalicije Prvi mart za područje Sjeverne Amerike i sada kao potpredsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, pokušavam sa svim svojim prijateljima, saradnicima i svim drugim patriotama, pružiti maksimalnu pomoć svojoj državi, da sačuvamo tu istu državu u miru koju smo odbranili u ratu. Na humanitarnom polju, kao predsjednik Humanitarnog Fonda Atlanta koji djeluje kroz nas džemat Zajednicu Bošnjaka Džordžije, već punih 8 godina pružamo pomoć našem narodu u BiH. Do sada smo poslali preko 540 donacija, stipendiramo trenutno 61 učenika i tom prilikom smo donirali oko 550,000 $.Vezu s domovinom održavam i odlaskom sa svojom porodicom u posjetu koja je u prosjeku svako tri godine”, kazuje nam naš sagovornik.
Situacija u domovini nije nimalo dobra. Kaže to i Cvrk.
”Apsolutno se slažem da je trenutno situacija u našoj državi izuzetno teška, kako na političkom tako i na socijalnom planu. Na socijalnom planu možda i nije baš
tako loše kao što se misli i priča, jer veliki broj naših ljudi se marljivim radom snašao i snalazi za svoju porodicu i svakako dijaspora ima ogroman doprinos u tome. Na političkom planu situacija je mnogo lošija, a tu prije svega najviše doprinose oni koji nisu i koji nikad neće odustati od svojih ciljeva rušenja nase države. Ono što nisu postigli na njihovu žalost u ratu, pokušavat će na svaki drugi mogući način. Do nas je koji volimo tu državu i koji je nedamo, kako ćemo i dalje uz pomoć nase mudre politike i naših vođa političara je i odbraniti, a to sigurno možemo i sačuvat ćemo našu državu za koju smo i suviše mnogo dali šehida i prolili naše krvi”, dodaje on.
Bošnjačka dijaspora je uglavnom i najbolje organizovana kroz džemate kojih na ovim područjima ima 63 i svi zajedno djeluju kroz Islamsku zajednicu Bošnjaka Sjeverne Amerike (ICNAB) kao krovnu islamsku zajednicu ovih područja.
Akcije pomoći
”Kroz džemate, pored vjere, čuvamo našu tradiciju, naše običaje, kulturu, jezik i sve ono što nam treba kao jednom narodu i jednoj zajednici. S druge strane, kroz Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) gdje obnašam funkciju potpredsjednika, naš narod je organizovan na jedan poseban način i krovna smo organizacija koja predstvavlja oko 360,000 Bošnjaka koji žive na ovim područjima i dajemo svoj maksimalan doprinos kako Bošnjacima ovdje, tako i našoj državi BiH. Zatim,imamo i Savjetodavno vijeće za BiH u Vašingtonu i na kraju u Kanadi imamo Institut za istraživanje genocida u BiH na čijem čelu se nalazi jedan od naših najvećih intelektualaca prof. dr. Emir Ramić, čovjek koji je siguno najviše učinio za našu državu BiH sa ove distance. Kroz naše džemate i kroz naš KBSA održavamo naš duh, našu tradiciju i organizujemo najvažnije događaje koji su vezani za nasu državu BiH. Kroz sve navedene aktivnosti, želim kao čovjek koji je preživio genocid u Srebrenici i dalje da se borim za svoju državu i svoj narod i sav moj rad svih ovih 17. godina je bio isključivo volonterski i na dobrovoljnoj bazi bez ikakve naknade i tako će uvijek i biti. To je najmanje što možemo i moramo učniti za našu BiH”, govori Fadil Cvrk na kraju razgovora za portal BHDijaspora.net.
Njegova priča je tako slična hiljadama drugih, ali se opet po mnogo čemu lijepom i razlikuje. Jer malo je u dijaspori naših ljudi koji tako predano rade na dobrobiti svoje domovine.
I kojima kilometri ne predstavljaju prepreku već samo povećavaju emociju prema Bosni i Hercegovini.
(bhdijaspora.net)
