Home Novosti BiH Haša Dudić čekala duže od 20 godina: Molim Boga da dočekam dženazu...

Haša Dudić čekala duže od 20 godina: Molim Boga da dočekam dženazu 11. jula u Potočarima

Na spisku 35 žrtava za ukop 11. jula u Memorijalnom centru Potočari, pod rednim brojem 13 i 14 su Nijazija (Mustafe) Dudić (1973.) i njegova dvije godine mlađa supruga Remzijae (Saliha) Dudić, djevojačko Ademović, iz Osmača kod Srebrenice.

 

 

Vijest o identifikaciji sina i snahe, koja je ubijena u šestom mjesecu trudnoće, majka Haša Dudić (67) dočekala je s pomiješanim osjećanjima.

Prepoznali odjeću

– Na ovo čekam duže od 20 godina. Ne znam bih li plakala ili bih se najzad koliko-toliko smirila što smo ih konačno pronašli. Molim Boga da dočekam 11. juli da sina i snahu dostojno ukopamo pored muža Mustafe u Memorijalnom centru Potočari – nada se majka Haša.

Ona se sa sinovima Omerom, Smajom i njihovim porodicama vratila u Osmače. Nije smogla snage da ide u Tuzlu na identifikaciju. To su obavili njen sin Smajo i Remzijina sestra Remza Sandžić. Majka Haša zna da su snaha i sin pronađeni na površini lokaliteta Ravni gaj, u blizini Vlasenice, pored još nekoliko ubijenih, te da su ih prepoznali po odjeći koju su imali kada su krenuli preko šuma.

Krenula s mužem

Haša i sinovi sjećaju se da su Remziji govorili da ne ide preko šuma, ali se ona nije htjela odvajati od svog Nijazije.

– Na svakom vaktu namaza Boga sam molila da njihove i kosti ostalih ubijenih budu pronađene – kaže Haša.

Kuća puna tuge

Hašina kuća u Osmačama ovih je dana puna rodbine, komšija i prijatelja. Dolaze da s Dudićima podijele tugu i pruže pomoć.

Iz Amerike će na dženazu kćerki i zetu doći Remzijina majka Ziba Ademović, koja je u Potočarima već ukopala muža Saliha iz Novog Sela kod Zvornika.

Iz Švedske će na posljednji ispraćaj brata doći Nezira te Behija, koja živi u Federaciji BiH.

(cazin.net)