“Ako uzmete da je Božo LJubić bio glavni čovjek koji je gurao ovu deklaraciju u Hrvatskom parlamentu, da su naši ljudi koji predstavljaju Hrvatsku ili Srbiju u raznim organima, pa čak i ambasadori, da lobiraju po svijetu protiv nas. Vrlo često ljudi koji su kod nas imali vrlo značajne funkcije, sad ih imaju u Hrvatskoj ili Srbiji. Oni možda najviše lobiraju i oni uspijevaju da internacionaliziraju neke stvari.
Hasan Muratović, prvi poslijeratni premijer Bosne i Hercegovine, bivši političar i diplomata, a sada univerzitetski profesor, za N1 je govorio o sistemu obrazovanja u BiH, vanjskoj politici i lobiranju.
Muratović je dao odgovor zašto na ključnim mjestima u BIH nema ljudi koji znaju raditi svoj posao, te zašto se ne koriste iskusni ljudi kao savjetnici.
“Za svaki posao je važno da imate ljude, a među njima menadžere – vođe. Ti ljudi su postavili jedan sistem u kojem njih ne zanima da skupe kompetentan tim, da konsultiraju vrhunske eksperte. Ako ih nema kod nas, ima ih u inozemstvu. Ima naših ljudi u inozemstvu koji su stekli veliku reputaciju i u najvećim kompanijama i univerzitetima, ali njih niko ne poziva. To je ključni razlog. Sve dok ne dođu kompetentni ljudi da obavljaju te najkompleksnije poslove, neće biti napretka, nego će se odlučivati od slučaja do slučaja i odoka – što je najčešći način odlučivanja”, kazao je.
Upitan da prokomentira istraživanje koje je utvrdilo da svaki peti mladi čovjek u dobi od 14 do 19 godina nije pročitao nijednu knjigu, da 41 posto njih nikad nije bio u inozemstvu, a da 60 posto njih želi otići iz BiH, Muratović je odgovorio:
“Obrazovanje je možda naš najveći problem. Mi govorimo o svemu što ne valja. Za sve su najviše krivi intelektualci. Na svim odgovornim mjestima su intelektualci i sve ljude na odgovorna mjesta postavljaju intelektualci, a oni su rezultat nekog obrazovanja. Naš sistem obrazovanja, od osnovnog pa preko srednjeg, koje je potpuno izgubilo praktičnu dimenziju, nego se pretvorilo u jedno potpuno opće obrazovanje, pa do univerziteta koji strašno padaju sa kvalitetom, posebno osnivanjem najvećeg broja privatnih univerziteta u Evropi u odnosu na javne. U Njemačkoj je samo pet posto privatnih u odnosu na javne i tako u skoro cijeloj EU. Evropa se odlučila za javne univerzitete iz mnogo razloga. Prvi je da svakom omogući da završi univerzitetsko obrazovanje. Drugo, što je sa Bolonjskim procesom krenula masifikacija, odnosno masovno visoko obrazovanje, a sad se govori o totalnom visokom obrazovanju. Samo javni univerziteti mogu izvršiti jedan takav zadatak, to ne mogu privatni, a osim toga oni nemaju kapacitet. To davanje akreditacije, to olako prihvatanje da se osnivaju novi univerziteti i cjelokupni sistem gdje sad javni univerziteti pokušavaju da svale troškove na studente i da praktično onemoguće svakoga da studira, to je jedna vrlo teška činjenica i mi se moramo prioriteno zabaviti jako krupnim promjenama u sistemu obrazovanja.”
Da li vas ikada iko upitao za savjet kako bi riješili neki ekonomski problem ili problem u obrazovanju?
“Ja ne želim da govorim ko, ali postoje manje grupe interesne, koje se sastaju pa pokušavaju nešto da urade, da preko svojih veza savjetuju da se donose neke odluke pa čak da i u inozemstvu pokušavaju spriječiti nekakva negativna lobiranja protiv naše zemlje, ali to nisu oni koji su na vlasti, nego je to samo-organizacija ljudi koji pokušavaju privatno”, kazao je.
Privatnim novcem se lobira za BiH, a državnim protiv BiH?
“To je moguće, pošto nikad ne bi prošla nijedna odluka, ne bi se za nju našao tronacionalni konsenzus, da se osnuje neki fond ili angažira neka firma koja će lobirati za BiH. Zato što Republika Srpska ima svoje lobiste za Republiku Srpsku, a HDZ ima svoje lobiste za neke svoje interese. Oni lobiraju i vrlo se često pojavljuju tekstovi vrlo ozbiljnih novinara u stranim medijima, koji idu u prilog tog lobiranja”, kazao je.
Muratović je pojasnio šta je potrebno da bi se lobiralo za BiH.
“Prvo, vi trebate jednu organiziranu vanjskopolitičku mrežu. To znači mrežu ambasadora, patriota, oni su najbolji lobisti i oni okupljaju druge lobiste. Oni u ime države kontaktiraju u svijetu sa ti lobističkim krugovima, samo pokušavaju ostvariti dobre odnose sa novinarima. Mi to nemamo, mi nemamo pravog Ministarstva vanjskih poslova. Ambasadori su, osim časnih izuzetaka, ljudi koji nisu od te profesije, koji su stranački”, kazao je.
Ko danas najviše lobira protiv BiH?
“Najviše, ja mislim, naši ljudi iz BiH, Ako uzmete da je Božo LJubić bio glavni čovjek koji je gurao ovu deklaraciju u Hrvatskom parlamentu, da su naši ljudi koji predstavljaju Hrvatsku ili Srbiju u raznim organima, pa čak i ambasadori, da lobiraju po svijetu protiv nas. Vrlo često ljudi koji su kod nas imali vrlo značajne funkcije, sad ih imaju u Hrvatskoj ili Srbiji. Oni možda najviše lobiraju i oni uspijevaju da internacionaliziraju neke stvari. Npr. internacionaliziran je izbor našeg člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, kao jedan veliki hrvatski problem u BiH, a nije internacionaliziran problem dvije škole pod jednim krovom ili zanemarivanje jezika, veličanje ratnih zločina. To su nevjerovatne stvari i tu se najviše vidi šta lobiranje može da uradi”, istakao je.
Je li zbog izostanka lobiranja, BiH izgubila prijatelje u svijetu?
“BiH nema svoje prijatelje u svijetu. Možete li naći ijednu zemlju koja je naš politički i ekonomski prijatelj? Zašto? Zato što na tome niko ne radi. Ko sad radi u Americi za BiH? Mi smo izgubili glavnog našeg partnera, zemlju koja nas je spasila u ratu, u nju ne može otići naše Predsjedništvo. Pazite taj apsurd. Međutim, niko se i ne trudi, kad je Predsjedništvo bilo u nekoj zemlji”, upitao se gost Pressinga.
Kazao je da je Turska prijateljska zemlja ali da BiH na nju ne može osloniti.
“Turska ima svoj interes u BiH i na Balkanu generalno. Vi vidite koliko je turskog sitnog biznisa u BiH. Imate slučaj Rusije, Dodik stalno ide u Rusiju, zašto Predsjedništvo ne ode u Rusiju”, upitao se gost Pressinga.
(SB)
