Kažu, čim komandir zovne – njih 15-ak se okupi.
Iako gradske vlasti Doboja nisu pokazale razumijevanje, povratnici u Kotorsko, jedno od najvećih povratničkih naselja u RS-u nisu dozvolili da se ugasi njihovo Vatrogasno društvo. Dobrovoljci iz Kotorskog nisu nikada gledali na nacionalnost pa intervenišu na cijeloj teritoriji grada, a često priteknu u pomoć i u okolne gradove.
Hajrudin Mrkonjić je član vatrogasaca u Kotorskom od 1963. godine. Kao dječak je postao dobrovoljni vatrogasac i još uvijek je aktivan.
-Ja imam običaj da kažem kako je svaki treći Kotoranin prošao kroz ovo Vatrogasno društvo. Lokalna zajednica na žalost nije prepoznala značaj ove vatrogasne jedinice i loše se ponaša prema nama. Naši donatori su mještani Kotorskog i naši ljudi iz inostranstva bez čijih donacija ne bi mogli održavati vozila i izlaziti na intervencije. Za svoje usluge niko od članova ne uzima nikakvu nadoknadu, za Ljudski.ba priča Mrkonjić.
Kolika je potreba za ovom jedinicom pokazuje više od 150 uspješnih intervencija, a Kotorani su hrabro išli i u vatru i vodu često rizikujući vlastite živote kako bi pomogli stanovništvu ne gledajući na nacionalnost.
– Mi smo praktično na brijegu i tokom velikih poplava nama voda praktično nije mogla ništa, ali smo išli u pomoć gdje je god trebalo u Doboju. Znali smo imati i po šest intervencija na gašenju požara tokom dana, ali smo sve uspješno obavljali, pričaju vremešni vatrogasci iz Kotorskog.
Kažu, čim komandir zovne – njih 15-ak se okupi. Sve ih je manje kao i povratnika u RS-u. Od prijeratnih 4.000 stanovnika u Kotorskom danas živi njih oko 900. Rad Vatrogasne jedinice obnovljen je odmah po povratku u svoje domove 2005. godine, a tradicija se nastavlja pa su među vatrogascima i danas najmlađi Kotorani. Očevim stopama tako je krenuo i Senad Duraković sa svojih osam kolega.
Još nije imao svoju prvu intervenciju, ali je kaže spreman jer redovno vježba sa starijim članovima.
Opširnije u prilogu Ljudski.ba.
