Kompozitor, dirigent i gitarist Đelo Jusić preminuo je u 81. godini, potvrdili su članovi njegove porodice. Prema tekstu Džemaludina Latića komponovao je “Srebrenički inferno”. U mnogim intervjuima govorio je o svojoj povezanosti sa Srebrenicom i Srebreničkom infernu.
“Srebrenica je za mene svjetski problem. A zadnja poruka Inferna je: Vratićemo se i vraćamo se mi! U Srebrenicu moju!””, kazao je Jusić u intervjuu za Deutsche Welle 2015. godine.
Te 2003. godine je u Srebrenici prvi put izvedeno njegovo kapitalno djelo ‘Srebrenički inferno’. Jednom je izjavio da je “Srebrenica kao malo dijete koje su napali sa svih strana i tukli dok ga nisu ubili”.
“To je meni najprije jedan prijatelj govorio: ti možeš, ti moraš napraviti oratorijum srebreničkim žrtvama. I onda me je pekla savijest i morao sam nešto napraviti. Sjeo sam i za nekih dva mjeseca sam napisao oratorijum. Trebalo je doživjeti tu neku provaliju, u lošem smislu, a onda je trebalo doživjeti tu Bosnu u najljepšem svjetlu. I tako je nastao Srebrenički inferno – za dijete koje su tukli sa svih strana”, kazao je Jusić.
Šta je za Vas Srebrenica lično?
Srebrenica je za mene svjetski problem. To je upravo i Clinton tada rekao: da Srebrenica nije problem Bosne i Hercegovine, već da je to svjetski problem kao što je napad na New Yorku. On je to povezao i rekao da su to tragedije svjetskih razmjera. I baš zato se to ne smije zaboraviti. To treba stalno napominjati, slušati, svirati…
Šta je poruka Inferna?
Vidite, imate stavove: prolog, egzodus, konvoj, pa ima jedan stav koji je strašno bolan koji se zove Lane tosu, a to znači ‘prokleti bili’, to je poruka neprijateljima, a zadnji stav je ‘Srebrenice moja vratićemo se mi’. To je zadnja poruka Inferna. Vratićemo se i vraćamo se mi! U Srebrenicu moju! Na kraju sam dao jedan optimizam koji bih stvarno želio da se ostvari i realizuje; da Srebrenica živi onako kako zaslužuje i da se pomogne tim ljudima da se vrate normalnom životu koliko je to moguće.
Hrvatski skompozitor bosanskohercegovačkog porijekla Đelo Jusić rođen je 26. januara 1939. godine od majke Emine i oca Arifa u Dubrovniku. Preminuo je danas u Zagrebu u osamdesetoj godini.
Osnivač je Dubrovačkih trubadura 1961. godine, a uz taj sastav njegova su djela izvodili i Tereza Kesovija, Ibrica Jusić, Oliver Dragojević, Milo Hrnić i drugi.
Sa svojim hitovima, među kojima su “Dalmatinski lero”, “Zapjevajmo prijatelji”, “Mladosti, moja lijepa radosti”, “Volim te budalo mala”, “Zagrljeni”, “La musica di notte”, “Stare ljubavi”, ostvario je uspjehe na Splitskom i Zagrebačkom festivalu, a s njegovom pjesmom “Jedan dan” Dubrovački trubaduri su nastupili na Euroviziji 1968. godine.
Osnivač je i dječjeg zbora Mali raspjevani Dubrovnik, a u dugoj karijeri dirigirao je brojnim europskim orkestrima.
Uz zabavnu, skladao je i orkestralnu, vokalno-instrumentalnu, scensku, filmsku i televizijsku glazbu. Ističu se suita “Dubrovački kantuni” i mjuzikl “Dundo Maroje”, a oratorij “De civitate libertatis veritas (Istina o gradu slobode)”, u kojem opisuje najdramatičnije ratne dane svog rodnog grada, skladao je na tekstove tadašnjeg dubrovačkog biskupa mons. Želimira Puljića i stihove akademika Luka Paljetka.
Dobitnik je Porina 1997. godine te za životno djelo 2007. godine.
Dobitnik je Zlatne arene na Filmskom festivalu u Puli 1999. godine za glazbu u filmu “Dubrovački suton”, a za mjuzikl “Dundo Maroje” dobio je Nagradu Ivan pl. Zajc.
Dobitnik je i Zlatnog prstena emisije Radio Zagreba “Pomorska večer”, a 2019. dobio je nagradu grada Dubrovnika za životno djelo.
Nositelj je Odličja Reda Danice s likom Marka Marulića, a u povodu 40. godišnjice umjetničkoga djelovanja dobitnik je “Ruke Svetoga Vlaha”.
(N1)
