U Mostaru je održan zajednički iftar Gradskog odbora SDA, a među prisutnima je bio i predsjednik stranke Bakir Izetbegović. U kratkom govoru fokusirao se na aktuelne svjetske sukobe i, kako tvrdi, pokušaje da se Bošnjaci u međunarodnoj javnosti predstave kroz narativ koji ih dovodi u sukob s Evropom i Zapadom.
Na početku je govorio o vrijednosti mira u Bosni i Hercegovini, uz tvrdnju da su u današnjim ratovima “u sukobu prijateljske zemlje” BiH. Spomenuo je SAD kao državu koja je, prema njegovim riječima, uložila ogromne napore u očuvanje mira u BiH, te Iran kao državu koja je “srčano pomagala” BiH, zaključujući da je najvažnije da sukobi prestanu.
“U ovom ratu ratuju naše prijateljske zemlje… Šesdeset hiljada američkih vojnika… je ovdje čuvalo mir… Niko nije srčanije pomagao Bosnu i Hercegovinu od Iranaca… Ono što im mi svima možemo poželjeti jeste da ovo prestane i da se što prije desi mir”, poručio je Izetbegović.
Teži dio govora: “zamka” i “narativi zasnovani na lažima”
Nakon uvoda, Izetbegović je prešao na pitanje propagande i političkog lobiranja. Tvrdi da se pokušava konstruisati narativ o Bošnjacima “zasnovan na lažima”, koji se, prema njegovim riječima, pokušava nametnuti uz pomoć lobista i političkih struktura iz RS.
On je naveo primjer tvrdnji za koje kaže da su lažne i osmišljene da Bošnjake predstave kao neprijatelje Jevreja i hrišćana:
“Nisu oni džaba lagali kako smo mi krivi za smrt 45.000 jevrejske djece. I da mi dominiramo nas hrišćanima u Bosni i Hercegovini.”
Ključni zaključak njegove poruke je da se Bošnjake pokušava “ugurati” u širi evropski okvir kulturnog sukoba:
“Prave zamku za nas da nas svrstaju među one sa kojima bi se judeo-hrišćanska Evropa trebala obračunati.”
Ovdje je važno precizno čitati njegovu logiku: on tvrdi da “oni” plasiraju takve optužbe, ne da on iznosi vlastitu optužbu o bilo kome. Njegova teza je da se Bošnjacima pokušava prišiti stigma koja bi ih učinila “metom” šire političke mobilizacije u Evropi.
Zašto se uopšte poteže termin “judeo-hrišćanska Evropa”?
U evropskim političkim debatama, termin “judeo-hrišćanske vrijednosti” često se koristi kao simbol zapadnog identiteta, a u radikalnijim interpretacijama i kao alat za isključivanje muslimana. Izetbegovićev govor ide upravo tim smjerom: tvrdi da se Bošnjake pokušava ugurati u ulogu “drugog” i “opasnog” kako bi se opravdala politička kampanja protiv njih.
U praksi, ovakve kampanje mogu imati posljedice: od jačanja islamofobnih stereotipa, preko otežanih međunarodnih odnosa, do porasta unutrašnjih tenzija u BiH.
Poruka o stabilnosti i međunarodnom interesu za mir u BiH
Izetbegović je potom pokušao ublažiti pesimizam, tvrdeći da, iako postoje “planovi” u vezi BiH, postoje i jače snage koje se takvim planovima suprotstavljaju, jer je mir u BiH potreban i Evropi i SAD.
“Nismo samo mi oni kojima treba mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini. Potrebni su i Evropi, Americi. Ovdje će biti mir, ovdje će biti stabilnost…”, kazao je Izetbegović.
U završnici je poruku vezao i za stranačku ambiciju:
“…a taj napredak će se ostvarivati kada se snažna SDA vrati na vlast”, poručio je.
Šira slika: politika narativa kao “meko oružje”
Ova izjava se može posmatrati i kao podsjetnik koliko su u modernoj politici važni narativi. Države i politički projekti se sve češće “ruše” i “brane” kroz percepciju: šta ljudi u svijetu misle o tebi, kako se tumače tvoji postupci, i koliko brzo se laž pretvara u “opće mjesto” ako je dovoljno puta ponovljena.
Izetbegović je, dakle, pokušao upozoriti na tu vrstu opasnosti: da se Bošnjaci i BiH ne smiju pustiti u situaciju da drugi o njima pričaju priču koja služi tuđim interesima.
Poruka iz Mostara ima jasnu nit: BiH treba mir, ali mora paziti i na “rat narativa”. Izetbegović tvrdi da se pokušava napraviti “zamka” kojom bi se Bošnjaci u evropskoj javnosti prikazali kao meta “obračuna”, te poručuje da će stabilnost BiH ostati interes i većih međunarodnih aktera.
PROČITAJTE I: Komšić otvorio sukob u vrhu države: “Lagumdžija me više puta kontaktirao, svaki put sam rekao da sam protiv”
(zasrebrenicu.ba)
