Prije odlučivanja o privremenom puštanju na slobodu, bilo bi dobro da protiv Ratka Mladića bude donesena pravosnažna presuda
U javnost je dospjela informacija kako odbrana ratnog zločinca Ratka Mladića traži da se pusti privremeno na slobodu 24. marta, kako bi obišao grobove svojih najmilijih. Jedan od argumenata odbrane, o kojima je govorio Mladićev advokat Branko Lukić je i da se radi “o starom i bolesnom čovjeku, te da nema šanse da pobjegne, jer bi stalno bio nadgledan”.
Kako su se sudovi u prošlosti odnosili prema ratnim zločincima? Andrija Artuković, jedan od zloglasnih ustaških čelnika NDH, nakon višedecenijske pravne borbe pravosuđa tadašnje SFRJ je 1986. godine izručen iz SAD-a. Dovezen je avionom, doslovno, na bolničkim nosilima. U vrijeme izručenja imao je 87 godina i bolovao je od Alchajmerove i Parkinsonove bolesti. Međutim, suđenje za brojne zločine koji su počinjeni na prostoru kojim je vladala takozvana NDH, a koji su u najvećoj mjeri počinjeni upravo nad Srbima, održano je do kraja. Artuković je osuđen na smrtnu kaznu, koja nije izvršena. Umro je u zatvorskoj bolnici dvije godine nakon suđenja. Pokopan je u tajnosti, a čak ni porodici nikada nije saopćeno gdje mu se nalazi grob.
Rudolf Hess bio je zamjenik Adolfa Hitlera. U Nirnberškom procesu osuđen je na doživotnu robiju. Kaznu je služio u zatvoru Spandau, gdje je na kraju ostao jedini zatvorenik. U zatvoru je i okončao život, objesivši se o električni kabl.
Ovo su samo neki od primjera gdje je sud, u odnosu prema zločincima, u prvi plan stavljao ono što oni jesu, a to je zločinci. Bez obzira na njihovu starost i zdravstveno stanje, oni su i dalje ostajali osuđeni zločinci.
Doduše, sa Mladićem je drugačija situacija u odnosu na Artukovića i Hessa. Za početak bi bilo dobro da u zatvoru dočeka pravosnažnu presudu. Naime, trenutno je u toku žalbeni proces, a prema prvostepenoj presudi, Mladić je osuđen na doživotni zatvor. Njegov advokat kaže da bi garancije za njegov povratak u Hag dala Vlada Srbije.
Sud bi, ako te garancije budu i date, trebao u obzir uzeti i slučaj Vojislava Šešelja. On je pušten na privremenu slobodu zbog lošeg zdravstvenog stanja, jer mu je dijagnosticiran karcinom. Vlada Srbije je i za Šešelja dala garancije da će biti vraćen na suđenje. Umjesto toga, Šešelj je bio na slobodi i u vrijeme izricanja prvostepene presude, u vrijeme cjelokupnog žalbenog postupka, kao i u vrijeme izricanja pravosnažne presude. Umjesto u Hagu, Šešelj je u Srbiji završio kao zastupnik u Skupštini.
Izvor: Faktor
