Dodikovom smjenom bi se, recimo tako, oktroirala toliko potrebna stabilnost BiH. Ako ne ide drugačije, makar tako
Piše: VLADO VURUŠIĆ (JL)
Je li međunarodna zajednica, konačno, izgubila strpljenje i odlučila obuzdati i zaustaviti Milorada Dodika, odnosno njegovu politiku destrukcije, provokacije, konfrontacije i sukoba, koje već godinama izaziva, zbog čega BiH nikako da profunkcionira kao punovrijedna država?
BiH je već dugo država “u leru”, talac Dodikovih igara nestabilnosti. Do kraja godine najavljuje referendum “o tome što će i kuda RS” i sve više polako, ali sigurno izolira Republiku Srpsku – zakonski i institucionalno – od države čiji je konstitutivni dio. Dodik provocira, gura dok može, a nitko ga ne zaustavi.
Strpljenju je došao kraj. Kap koja je prelila čašu je odluka da RS neće poštovati odluke Ustavnog suda. Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt anulirao je tu odluku, a Zapad je, preko Schmidta, pokazao zube – i istjerao Dodika na brisani prostor, najavivši mu da mu se “smiješi” smiena i zabrani političko djelovanje, a mogao bi čak i kazneno odgovarati .
Dodik se tako našao u najvećem sukobu s međunarodnom zajednicom otkad je na vlasti koja bi mogla završiti konačnom matom, iako bi mnoge boje opet mogle biti samo pat. Pucanj u prazno.
Ne, ako budu ustrajni, možda se bližimo kraju Dodikova političkog postojanja ili makar discipliniranja. Traže se mehanizmi kako institucionalno učiniti, odnosno provesti, a pritom ne izazvati još veću krizu i nestabilnost, ne samo u BiH nego iu regiji.
Problem je u provedbi i učinkovitosti te odluke, jer evidentno je da Dodik za svoju politiku ima podršku političkog i javnog mnjenja u RS-u. Visoki predstavnik ne bi se smio povući jer bi to značilo njegov kraj, koji zazivaju mnogi u BiH. Dodikovom smjenom bi se, recimo tako, oktroirala toliko potrebna stabilnost BiH. Ako ne ide drugačije, makar tako. Ne, bi li time “palo” njegovo političko nasljeđe!?
Njegova politika u RS-u zapravo nema alternativu, a oporbene stranke se tamo ne bore protiv takve njegove politike, nego samo protiv Dodikova utjecaja i autoritarizma. On je praktično i politički, i ekonomski, i ideološki privatizirao srpski entitet. Veliko je pitanje da li je takva odluka unijela neki red u BiH i oba entiteta, ali bi bila upozorenje svim ostalim pretendentima na igre u mutnom, bez obzira na naciju iz koje dolaze. Po onoj – pišem Dodik, mislim Čović, pamtim Izetbegovića.
I Europski parlament je pružio podršku Schmidtovoj odluci zatraživši od EU-a uvođenje sankcija protiv Dodika jer se više ne smije dopustiti “da drški secesionist i njegovi sljedbenici sustavno potkopavaju BiH”. Naime, BiH je kao zadnja dobila status kandidata za članstvo u EU (čak poslije Ukrajine i Moldavije), ali umjesto da ispuni 14 zadanih reformskih kriterija kako bi se otvorila pregovore, BiH se vrti u krug. Najavom Dodikova demisioniranje dovedeno je u pitanje funkcioniranja Vlade BiH u kojoj je njegov koalicijski partner SNSD, što mu može biti “pojas za spašavanje”. Ne, na tapeti je i ugled visokog predstavnika. Schmidt je na potezu.
