Vrijeme je da međunarodni zvaničnici rade sa stvarnim bosanskim reformatorima na ostvarivanju institucionalnih mehanizama za ostvarivanje težnji pridruživanja EU i NATO-u
Politički analitičar Jasmin Mujanović za američki Just Security pisao je o reformi izbornog zakona u BiH kao i ulozi visokog predstavnika Christiana Schmidta u tim pregovorima. Tom prilikom je za Schmidta i OHR predložio pet principa kojih bi se trebali držati prilikom ustavne reforme u BiH.
Prvi princip kojeg je Mujanović predložio jeste da svaka buduća ustavna ili izborna reforma mora odražavati cjelokupnost preostalih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava. Ističe, da SAD i EU ne mogu kao salamu rezati univerzalna građanska i demokratska prava na koja imaju pravo svi građani BiH.
Drugi princip je da se svi budući pregovori reformi moraju se odvijati isključivo unutar parlamentarnih institucija BiH. Mujanović smatra da su razgovori iza zatvorenih vrata desetkovali povjerenje građana BiH u transparentnost i legitimnost procesa.
Treći princip kojeg se treba držati je uključivanje svih parlamentarnih aktera, ističe da Međunarodna zajednica ne smije pregovore ograničiti na trojicu nacionalističkih vođa primarno sektaških blokova. Mujanović tvrdi da prema njegovoj računici četvrtina do trećine birača u BiH izabrala multietničke, građanske i lijevo-liberalne stranke.
Četvrto, stvarni sadržaj razgovora i naknadnih sporazuma mora odražavati pravno-politička načela euroatlantske zajednice u čijem članstvu BiH teži. Cilj ne može biti dogovor radi dogovora. To mora biti sporazum koji će stvoriti kredibilne, funkcionalne i demokratske institucije u BiH, napisao je Mujanović.
Konačno, kao peti princip ističe da Međunarodna zajednica mora mora pomoći u razbijanju monopola oligarhijskih, sektaških političkih stranaka koje su zarobile cijeli bosanski državni aparat. Smatra da ukoliko većina zastupnika u Parlamentu koji predstavljaju većinu stanovništva zemlje mogu složiti sa nizom promjena u izbornom procesu, onda SAD, EU i OHR trebaju raditi sa akterima kako bi se takve promjene predložile na nacionalnom referendumu.
Na kraju, zaključuje da je vrijeme da međunarodni dužnosnici rade sa sa stvarnim bosanskim reformatorima na ostvarivanju institucionalnih mehanizama za ostvarivanje težnji pridruživanja EU i NATO-u.