Potpredsjednik Glavnog vijeća (GV) nevladine organizacije Hrvatski narodni sabor (HNS) BiH Božo Ljubić, poznat kao višestruki politički gubitnik, u svom posljednjem patetičnom obraćanju opet je pažnju posvetio svojoj nikad prežaljenoj političkoj rani Željku Komšiću i postavio pitanje Bošnjacima: „Da li su Bošnjaci danas sretniji, da li bolje žive, da li se bolje školuju zato što su izabrali i drugog člana Predsjedništva?“
Prije svega da odgovorimo Ljubiću na postavljeno pitanje: Da, jesu, sretniji su. Naime, Bošnjaci i svi patriotski nastrojeni građani Bosne i Hercegovine danas između ostalog ne moraju strahovati da će u jeku Dodikovog naoružavanja policije i najava otcjepljenja većinu od 2:1 u Predsjedništvu i kontrolu nad Oružanim snagama BiH imati on zajedno sa svojim partnerom s proslave 9. Januara Draganom Čovićem, da će član Predsjedništva odobravati odluke kojima Republika Hrvatska direktno nanosi štetu BiH, poput Pelješkog mosta ili odlaganja otpada na granici s našom zemljom, sastajati se s ruskim obavještajcima ili s najviše funkcije po najvišim međunarodnim krugovima širiti glasine o Bošnjacima kao potencijalnoj terorističkoj prijetnji u Evropi.
Umjesto toga, Ljubići bi valjalo postaviti nekoliko kontra pitanja:
Koliko su bh. Hrvati (a i svi ostali građani BiH) sretniji i da li žive bolje zbog njegovog i Čovićevog podaničkog odnosa prema Hrvatskoj?
Da li će Hrvati živjeti bolje zbog gradnje Pelješkog mosta kako je zamišljen i moguće blokade njihovog izlaza na otvoreno more?
Da li Hrvati u BiH žive bolje zato što je Hrvatskoj omogućeno da godinama eksploatiše Buško jezero bez odgovarajuće nadoknade prema BiH?
Da li Hrvati u BiH žive bolje zbog politike sukobljavanja i stalnog dizanja tenzija prema Bošnjacima? Posebno, da li zbog toga žive bolje privrednici i zaposleni iz zapadne Hercegovine čije su najveće tržište upravo sredine u BiH s bošnjačkom većinom?
Da li Hrvati u BiH žive bolje zbog bliskog savezništva s Miloradom Dodikom, osobe s crne liste SAD-a, i jesu li sretniji zbog njihovih zajedničkih proslava 9. januara, datuma koji je označio početak etničkog čišćenja i Hrvata na teritoriji RS-a, što je naišlo na zgražanje i u susjednoj Hrvatskoj te izazvalo diplomatski skandal u kojem je smijenjen hrvatski ambasador u BiH?
Da li Hrvati u BiH bolje žive zbog sve bližeg povezivanja Čovića i njegove stranke s Putinovim režimom u Rusiji, zbog čega su došli i pod lupu visokih zapadnih zvaničnika?
Da li se Hrvati u BiH bolje školuju uslijed politike inaćenja i blokiranja institucija, zbog čega obični hrvatski građanin nema efikasnu upravu, moderne zakone, a u Mostaru ni mogućnost da bira vlast?
Da li Hrvati bolje žive zbog toga što, u saradnju s Hrvatskom i njenim službama, svoje sugrađane Bošnjake pokušavaju prikazati kao fanatike i terorističku opasnost u Evropi, što je propaganda koja doprinosi usporavanju procesa evropskih integracija naše zemlje, privlačenju investicija i razvoju turizma. Između ostalog. Je li od toga imaju korist Hrvati ili pak štetu kao građani ove države?
I na kraju, je li bolje Hrvatima BiH uslijed tridesetogodišnje, gotovo neprekinute vladavine HDZ-a u BiH, Ljubićeve bivše stranke koju je napustio kad je poražen u utrci za predsjednika upravo od Čovića? Ovaj podatak možda će najbolje otkriti činjenica da je broj Hrvatau BiH u odnosu na 1991. godinu doslovno prepolovljen, da se trend emigriranja hrvatskog stanovništva nastavlja te da Posavski kanton i Kanton 10 u kojima ova stranka sve vrijeme suvereno vlada spadaju u najnerazvijenije u Federaciji BiH.
(S.B.)
