Zašto bi Hrvati trebali poštovati dokumente prema kojima će se oni koji su ih usvojili, već sljedeće godine odnositi kao prema lanjskom snijegu, pita se mostarski portal HMS, blizak HDZ-u Dragana Čovića.
HMS piše da su odbijanje amandmana koji govori o pravima konstitutivnih naroda u BiH, bošnjački političari i mediji doživjeli kao ohrabrenje za “nastavak rušenje daytonske ustavne arhitekture Bosne i Hercegovine, koja je zaustavila krvavi rat i osigurala, ako ništa drugo, 26 godina života u miru stanovnicima ove zemlje”.
Mostarski portal piše da su nakon ovakvog ishoda sjednice Evropskog parlamenta i usvojene Rezolucije, dodatno smanjene šanse da se izmijeni Izborni zakon BiH i riješe presude Evropskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda BiH. Time su dodatno smanjeni i izgledi da BiH napravi bilo kakav progres u približavanju EU, odnosno ka stjecanju kandidatskog statusa.
– Jesu li o tome razmišljali zastupnici ekoloških i ljevičarski stranaka u Parlamentu EU, koji deklarativno podržavaju priključenje BiH Uniji – pita se HMS pa daje negativan odgovor na postavljeno pitanje.
– Za pretpostaviti je kako su se oni, bez ikakvog znanja o ustavnoj i stvarnoj realnosti Bosne i Hercegovine kao tronacionalne države, u kojoj vladaju načela konsocijacijske demokracije, prilikom glasovanja rukovodili liberalno-demokratskim načelima jednakosti građana i nije ih bilo briga za pogubne konsekvence njihovog glasovanja po Bosnu i Hercegovinu. Zaboravili su i da sama EU nije sazdana na građanskim i centralističkim, već federalističkim i konsocijacijskim principima – piše HMS, naglašavajući da su “ti isti zastupnici 2014., a potom 2017., podržali Rezoluciju kojom se od vlasti u BiH zahtijevalo da se reformski procesi temelje na načelima federalizma, decentralizacije, legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda i substidijarnosti, što je bilo u skladu s ustavnom i stvarnom prirodom Bosne i Hercegovine kao države triju naroda”.
HMS podsjeća da je u toj rezoluciji navedeno šest tačaka sporazuma koji je postignut 1. oktobra 2013. godine u Bruxellesu (da jedan narod drugome ne bira predstavnike, op. HMS-a), ali i izraženo žaljenje “što centralističke snage opstruiraju njegovu provedbu”. Naglašeno je da je “važno slijediti načela federalizma i legitimnog predstavljanja kako bi se osigurao europski put BiH”.
– Metoda izbora dva člana Predsjedništva iz FBiH treba kroz ustavne amandmane, uvažavajući presudu Suda u Strasbourgu, spriječiti nametanje rezultata izbora bilo kojem od konstitutivnih naroda ili „ostalima“, pisalo je uz ostalo u Rezoluciji Evropskog parlamenta iz 2014. Političko i medijsko Sarajevo, koje likuje zbog usvajanja najnovije rezolucije Europskog parlamenta, tu je rezoluciju potpuno ignoriralo, a bošnjački zastupnici nisu dozvolili čak ni da ju se pročita u Parlamentu BiH. Takav nipodoštavajući odnos prema dokumentu Evropskog parlamenta, europarlamentarcima nije ni najmanje smetao, što svjedoči i o nedostatku samopoštovanja i poštovanja prema instituciji koju predstavljaju.
Europski parlament zahtijevao je u istoj Rezoluciji “od Federacije BiH da razmotri… spajanje nekih kantona i preraspodjelu nadležnosti radi pojednostavljenja njezine složene institucionalne strukture, osiguravanja uravnotežene zastupljenosti svih konstitutivnih naroda i građana, suzbijanja etničke diskriminacije…”. Spominjalo se i uspostavljanje “državnog ministarstva poljoprivrede” i još štošta.
HMS piše da ništa od onoga što je pisalo u tim rezolucijama Europskog parlamenta nije provedeno, niti je europarlamentarce bilo briga što nije. Svaka iole ozbiljna institucija vodi računa o konzistentnosti svoje politike pa se u preambulama rezolucija i deklaracija poziva na prethodno usvojene dokumente. No, Evropskom parlamentu to, izgleda, nije važno, što govori koliko samo zastupnici drže do opširnih rezolucija o zemljama pretendentima za članstvo u EU, koje većina, vjerovatno, ni ne pročita, konstatira HMS.
Nameće se pitanje kako bi se Hrvati u BiH trebali odnositi prema najnovijoj rezoluciji Europskog parlamenta? Odgovor se nameće sam po sebi. Isto onako kako su se Bošnjaci i europarlamentarci odnosili prema ranijim rezolucijama EP-a. Zašto bi Hrvati trebali poštovati dokumente prema kojima će se oni koji su ih usvojili, već sljedeće godine odnositi kao prema lanjskom snijegu.
– I, konačno, ne postoji ta rezolucija zbog koje bi se Hrvati trebali odreći svog, krvlju obranjenog političkog subjektiviteta u BiH, ustavne činjenice da su suvlasnici Bosne i Hercegovine u jednakoj mjeri kao i druga dva naroda. I prihvatiti da kroz građanski koncept tronacionalna BiH postane dvonacionalna ili jednonacionalna država, u kojoj će oni biti podstanari – poentira HMS na kraju osvrta.
(SB)
