Priču o dobrom čovjeku, ljudima i pravim vrijednostima podijelio je Zulfo koji se našao u momentu da bude sam i da mu treba tuđa pomoć, kada je pritekao Dragan i pomogao mu.
Priča počinje ljetovanjem u Crnog Gori, kada Zulfo Gušić, Srebreničanin koji već 29 godina živi i radi u Njemačkoj, a Srebrenicu posjećuje tri do četiri puta godišnje, odlazi na odmor i zatiče se u situaciji kada mu niko nije želio pomoći.
“Otišao sam u Herceg Novi na odmor, a u Igalu na plaži pokušao sam da dođem do svojih stvari koje su bile na obali. Nagazio sam oštar kamen, izgubio ravnotežu i pao”, priča Zulfo.
Brzo se pridigao i osjetio kako vrela krv kaplje sa čela, a koljeno zguljeno od kamenja i u tom momentu poželio da što prije ode sa plaže, plašeći se da nije bila još nek povreda.
“Brzo sam pokupio stvari i uputio se prema sobi u kojoj sam bio smješten želeći da što prije zaustavim krvarenje”, kaže on.
Pored njega je prolazio veliki broj ljudi, ali niko ni da pita je li dobro, treba li mu neštao, kako se osjeća, dok ga odjednom u hodu prema sobi nije prekinuo glas Bosanca.
“Zaustavio me je i odmah pozvao momka da mi očisti rane, ponudio mi kafu i baklavu, nakon čega i prevoz do sobe”, priča oduševljeno Zulfo.
“Od momka koji mi je čistio rane saznao sam da je to Dragan Radanović koji mi se našao pri ruci”, kaže.
Ono što ga je duboko dirnulo jeste da ga niko od silnih ljudi na plaži nije ni pogledao, prišao da pita je li dobro iako ima više od 60 godina, svi su prolazili pored nega s čuđenjem i dozom straha.
“Ovaj geste Dragana, Sarajlije koji danas živi u Igalu, je dokaz da postoje dobri ljudi bez obzira na vjeru i naciju, a ja sam želio da i drugi ljudi čuju ovu priču i njome se vode jer smo svi ljudi”, istiće Zulfo.
On kaže da su ljudi danas sve češće rezervisani, nemaju vremena jedni za druge, više se otuđuju i okreću samo sebi, postaju loši ljudi.
Ono što mogi danas forsiraju, a to je da podijele ljude u Bosni i Hercegovini on vidi kao problem društva koji pojedinci vješto koriste kako bi vladali i kako ljudima ne bi pomogli da žive bolje, što je jedan od razloga zašto danas imamo toliko mržnje, nacionalizma i podijela i kako smo zapravo sve manje ‘ljudi’.
Mlad je otišao u Njemačku, ali je uvijek želio biti čovjek i ljudski se odnositi prema drugima.
“Prije nekoliko godina bila je zima kada sam naišao na ženu koja je leža u snijegu pored autobuske stanice. Ogrnuo sam je jaknom i brzo pozvao pomoć. Nakon toga saznao sam da je žene imala epilepsiju i izgubila svijest i da je taj moj gest zapravo joj spasio život da ne umre od hladnoće”, prisjeća se Zulfo i kaže da je važno da činimo dobra dijela jer se ona uvijek vrate dobrim.
Kada se vrati u Njemačku svom novom prijatelju Draganu poslaće poklon, a žao mu je što sa njim nije napravio fotografiju, ali ostaće mu njegovo lice zauvijek memorisano u sjećanju jer dobri ljudi to zaslužuju.
“Ovaj čin i gest daje mi nadu da će ljudi početi da ruše mostove mržene i grade neke bolje mostove prijateljstva u kojima je najvažnije kakav si čovjek, a ne koje si vjere i nacionalnosti”, poručuje Zulfo.
eSrebrenica.ba
