Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovina Milorad Dodik jedva čeka da stranci pokupe kofere, no ne zbog toga što želi prosperitet ovoj države. Razlozi sve češćih napada na Ured visokog predstavnika su potpuno druge prirode…
Visoki predstavnik Carlos Westendorp je prije 20 godina smijenio Nikolu Poplašena sa dužnosti predsjednika Republike Srpske.
Visoki predstavnik je donio ovu odluku 5. marta 1999. godine, nakon što je primio pismo predsjednika RS-a Poplašena u kojemu on odbija zahtjeve visokog predstavnika u svezi sa njegovim nezakonitim nastojanjima da smijeni premijera Republike Srpske Milorada Dodika.
Predsjednik Nikola Poplašen je zlouporabio svoje ovlasti i blokirao volju naroda Republike Srpske time što je kočio provedbu izbornih rezultata, odbijao poštivati odluke Narodne skupštine, kao i time što je konstantno djelovao s ciljem ometanja formiranja zakonite vlade koju bi podržala Narodna skupština. Tadašnji predsjednik RS-a Nikola Poplašen je vršio opstrukciju provedbe Općeg okvirnog sporazuma za mir i djelovao u pravcu stvaranja nestabilne situacije u Republici Srpskoj, čime je doveo u opasnost mir kako u Republici Srpskoj, tako i u čitavoj Bosni i Hercegovini.
Sljedeće aktivnosti predsjednika Poplašena su primorale visokog predstavnika da ga smijeni:
-djelovao je protiv demokratskih načela i zlouporabio ovlasti predsjednika tako što je prigodom imenovanja premijera Vlade odbio konzultirati se sa strankama i koalicijama koje su zastupljene u Narodnoj skupštini, te odbijanjem imenovanja na mjesto premijera RS-a onog kandidata za kojeg je dokazano da uživa potporu većine u Narodnoj skupštini
-osporio je Narodnu skupštinu i prekinuo rad Vlade time što je, suprotno demokratskim načelima, namjerno predlagao čitav niz kandidata na mjesto premijera RS-a za koje se znalo da ne mogu dobiti potrebnu većinu u Narodnoj skupštini, ili pak one koji nisu ni prihvatili mandat, čime je ostavio narod Republike Srpske bez one vlade koju je tada već gotovo šest mjeseci Narodna skupština podržavala
-ometao je politički proces i neometanu provedbu dejtonskog procesa.
Od predsjednika Poplašena se, bez obzira na njegove osobne preference, tražilo da se pokori volji birača Republike Srpske koja je izražena kroz većinu poslanika u Narodnoj skupštini.
Poplašen je vršio opstrukciju volje naroda i osporavao njegove predstavnike tako što je odbijao potpisati zakone koji su usvojeni većinom glasova u Narodnoj skupštini na propisan i legalan način.
Poplašen je namjerno i maliciozno zlouporabio pretposljednji stavak članka 94. Ustava Republike Srpske u cilju neustavnog smjenjivanja vršitelja dužnosti premijera time što je omogućio manjini zastupnika da se suprotstave volji većine u Narodnoj skupštini kojoj je premijer Vlade odgovoran u sukladnosti sa prvim stavkom tog istog članka. Na taj način, Poplašen je nastojao izazvati krizu vlade.
Također, Poplašen je ignorirao Opći okvirni mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine time što je javno osporavao odluku visokog predstavnika glede Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa civilnim zapovjedništvom nad oružanim snagama.
Poplašen je ovom nezakonitom radnjom potaknuo i proizveo neodrživu institucionalnu i ustavnu situaciju u Republici Srpskoj, kao i narastajuću političku i socijalnu nestabilnost. Time je zaprijetio miru, što je u suprotnosti sa Općim okvirnim sporazumom za mir.
Bio je to jedan uznemiravajući i neprihvatljiv obrazac namjernih pokušaja opstruiranja provedbe Općeg okvirnog sporazuma za mir.
U cilju zaštite dužnosti predsjednika Republike Srpske kao institucije, i zaštite legitimnih interesa naroda Republike Srpske, tadašnji visoki predstavnik je smijenio Nikolu Poplašena sa dužnosti predsjednika Republike Srpske, te mu zabranio da koristi bilo koja prava, privilegije ili ovlasti te dužnosti.
Visoki predstavnik je svoju odluku donio koristeći ovlasti koje su mu dane člankom 5 Aneksa 10 Općeg sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je visoki predstavnik „na teritoriju njegovog djelovanja konačan autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog sporazuma“, i člankom II (1) (d) tog istog Aneksa kojim se visokom predstavniku daju ovlasti da “pomogne, kada visoki predstavnik to smatra potrebnim, u rješavanju svih poteškoća koje se javljaju u svezi sa civilnom provedbom“.
Današnji predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik predstavlja se kao veliki protivnik i borac protiv OHR-a i visokog predstavnika Valentina Inzka osobno, no u tu priču vjeruju samo naivni.
Nije Dodik nikada zaboravio kako ga je svojom odlukom iz 1999. upravo danas „omraženi“ OHR doveo na vlast u Republici Srpskoj.
Nije Dodik zaboravio ni da Visoki predstavnik još uvijek raspolaže s istim ovlastima, te kako ih u svakom trenutku može upotrijebiti, ukoliko Milorad Dodik ili neko treći bude vršio opstrukciju provedbe Općeg okvirnog sporazuma za mir i djelovao u pravcu stvaranja nestabilne situacije u Bosni Hercegovini, čime bi doveo u opasnost mir u našoj državi.
Stoga i ne trebaju čuditi Dodikovi stalni napadi na instituciju OHR-a, koji već godinama čeka samo jedan pogrešan korak…
(SB)
