– Rusi bi ovakvu “ispravku granica” koristili kao opravdanje da slično urade s Južnom Osetijom i Abkhazijom u Gruziji, Transnistrijom u Moldaviji, kao i Donbasom i Krimom u Ukrajini.
Daniel Serwer, profesor Univerziteta Johns Hopkins, na svom blogu je napisao tekst u kojem je iznio svoj stav o podijeli Kosova. On smatra da će to donijeti mnogo više problema nego koristi.
Prenosimo ga u cjelosti:
Predsjednik Kosova Tači jasno je naglasio da će s predsjednikom Vučićem razgovarati o razmjeni teritorija. On poriče da to znači etičku podjelu Kosova i zove to korekcijom granica, što je eufemizam za razmjenu teritorija.
– Ako se isprave granice Srbije i Kosova i obje strane postignu obostrani dogovor, i ako je taj dogovor bilateralan i izbalansiran i donosi dobiti za obje strane, onda mu se niko neće protiviti.
Navodno je on otvoren da razmjeni neke teritorije na sjeveru Kosova, u kojima je većinsko srpsko stanovništvo, s teriotrijama u kojima je većinsko albansko stanovništvo na jugu Srbije. Dogovor bi, prije razmjene teritorija, morao da uključi i međusobno diplomatsko priznanje. Pošto jedino suverene zemlje mogu da razmjenjuju teritorije.
Ova ideja je jako aktuelna već nekoliko nedelja, ali Tačijeva izjava je prva potvrda s albanske strane jednačine. Ništa se neće dogoditi bez američkog i evropskog pomaganja. Brisel i Vašington su očito zaključili da je integracija sjevernih srpskih zajednica s ostatakom Kosova preteška, pa su odustali od svog prethodnog oštrog protivljenja.
Razmjena teritorija je ipak loša ideja iz nekoliko razloga:
– Većina Srba na Kosovu, ali još važnije njihovih manastira, nije situirano na sjeveru. Oni koji su južno od Ibra bi bili izloženi velikom riziku, ukoliko dođe do razmjene.
– Razmjena bi dovela do toga da Albanci s Kosova koji podržavaju uniju s Albanijom dobiju veću podršku, ali i oni u Makedoniji koji bi željeli da budu dio Velike Albanije, što bi destabilizovalo Makedoniju.
– Republika Srpska, koja čini 49% Bosne i Hercegovine, kojom upravljaju Srbi, pratila bi takvo ponašanje, proglasivši nezavisnost i pridruživši se Srbiji. Uslijedio bi sličan postupak Hrvata koji žive u BiH.
– Rusi bi ovakvu “ispravku granica” koristili kao opravdanje da slično urade s Južnom Osetijom i Abkhazijom u Gruziji, Transnistrijom u Moldaviji, kao i Donbasom i Krimom u Ukrajini.
– Možda bi im se ideja toliko dopala da bi dopustili Kosovu da postane dio UN, što bi bila Pirova pobjeda ako se ono zatim priključi Velikoj Albaniji, ili ako Kina ipak odluči da stavi veto na njihovo članstvo.
I dalje se nadam da će dogovor o ovoj lošoj ideji biti teško ostvaren. Srbija ima dobre bezbjednosne razloge da se ne odrekne teritorija u južnoj Srbiji koje se nalaze na njihovom glavnom pristupu ka moru. Srpska pravoslavna crkva takođe će biti veliki gubitnik ako se razmjena dogodi. Kosovo takođe ima dobar razlog da ne učestvuje u ovoj razmjeni, koja vjerovatno neće proći u miru. Trenutni političari u Prištini teško da će trijumfovati u atmosferi u kojoj većina stanovnika Kosova čeka da postane dio Velike Albanije. Vetevendosje, pokret koji zagovara pridruženje Albaniji, biće veliki pobjednik.
Demokratsko Kosovo i demokratska Srbija trebalo bi da mogu da zaštite svoje manjine bez ove razmjene teritorija. Ali tu je upravo problem: nijedno nije razvijena demokratija. Ne bi bilo veliko iznenađenje da nacionalističke uprave EU i SAD, u kojima je takođe nacionalizam dobio dosta prostora, zanemare svoju posvećenost demokratiji i vladavini prava, a to nije dobar razvoj događaja. Ovo je loša ideja čije vreme ne bi trebalo da nastupi.
(SB)