Advokat iz Banje Luke, ne opravdava potez Valentina Inzka, ali ni odgovor političara iz RS-a koji na zabranu odgovaraju drugom zabrano
Svako nametanje zakona u 21. vijeku mora biti sporno. Ne mogu da zamislim ijednog građanina Bosne i Hercegovine kome je prihvatljivo da neko ko nema legitimitet donosi zakone. Bosna i Hercegovina, kompleksna kakva jeste, ima zakonodavnu vlast i neprihvatljivo je da zakone donosi iko drugi ko za to nema ovlašćenje. To je sumrak demokratije i ne vidim da je moguće naći osobu koja iskreno voli BiH da joj je ovakav postupak ispravan.
Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže banjolučki advokat Aleksandar Jokić, koji je nedavno najavio i osnivanje Liberalne stranke. Jokić je pedantni i neumorni kritičar pravnog sistema koji ne mari ni za proces ni za pravdu, ali i političko nasilje i licemjerje koje obilježava vrijeme u kojem živimo.
KAKO KOMENTARIŠETE INZKOVO NAMETANJE ZAKONA O NEGIRANJU GENOCIDA? DA LI JE TO UDAR NA SLOBODU MIŠLJENJA I GOVORA ILI NUŽNA ODBRANA ŽRTAVA?
– Što se sadržine nametnutog zakona tiče, jasnog sam stava da je u pitanju ograničavanje slobode izražavanja.
OKO ZA OKO
Tema jeste teška i bolna, ali baš zato se ne smije zabraniti da se priča o njoj. Zabrana pričanja o nečemu, a to zapravo znači zabrana negiranja, predstavlja onemogućavanje iznošenja mišljenja i stavova o tome. Kada se to zabrani, kako očekujete da društvo funkcioniše?
VLAST I OPOZICIJA U SRPSKOJ SU ODGOVORILI IZMJENAMA KRIVIČNOG ZAKONA RS-A NA OSNOVU KOJIH ĆE NAZIVANJE SRPSKE GENOCIDNOM TVOREVINOM BITI KRIVIČNO DJELO. DA LI JE OVO DOBAR ODGOVOR?
– Ovo je odgovor “oko za oko”. Ograničenjem slobode ćeš me, ograničenjem slobode ću te. Odgovor je loš, a evo i zašto: ako tvrdimo da je nametnuti zakon loš jer (1) donesen je suprotno zakonodavnoj proceduri, odnosno nametnut je i (2) ograničava slobodu izražavanja, onda se protiv toga ne borimo radeći to isto. Ako naše izmjene KZ-a RS-a, koje ograničavaju slobodu izražavanja, pravdamo time što slične odredbe postoje u nekim zemljama Evrope, to bi lako mogao biti argument i za nametnuti zakon.
Kao što vidite, to je autogol u najavi. Ne možemo se protiv ograničenja slobode braniti ograničenjem slobode koje pravdamo sličnim ograničenjima u drugim državama. Jednostavno je logički neodrživo. Svako drugo objašnjenje je usmjereno na traženje mjere, a ja ovdje govorim o principu. Ako smo principijelno za slobodu izražavanja, onda smo za slobodu. Mi smo sada u situaciji “malo trudna”.
Ovo sve svakako ni najmanje ne opravdava nametanje zakona, što ostaje skandal svoje vrste i što mora biti nešto protiv čega ćemo se biti, ma kakav da je zakon. Sve i da je najbolji za nas (a vidimo da je ovaj daleko od dobrog), mi moramo biti protiv nametanja.
DA LI I U JEDNOM I U DRUGOM SLUČAJU MOŽEMO GOVORITI O SVOJEVRSNOM “VERBALNOM DELIKTU”?
– Upravo tako. To su krivična djela koja se čine iznošenjem, govorenjem, pisanjem nečega što je zabranjeno. Povećavanjem broja ovih djela ulazimo u tamnu eru kratke istorije BiH. Imajući u vidu broj ljudi koji su, izrevoltirani jednim ili drugim rješenjem, pisali i objavljivali sadržaje koji direktno krše navedene odredbe, rekao bih da će pravosuđe imati pune ruke posla. Pravosuđe koje je i ovako pretrpano i grca u aferama i postupcima. Ili to ili će biti riječ o mrtvom slovu na papiru.
PROFESOR PRAVNOG FAKULTETA UNIVERZITETA U BANJOJ LUCI I POSLANIK SDS-A IVANKA MARKOVIĆ REKLA JE DA I HRVATSKA I SLOVENIJA POZNAJU POVREDU UGLEDA DRŽAVE KAO KRIVIČNO DJELO. KOJA JE RAZLIKA U HRVATSKIM/SLOVENAČKIM PRAKSAMA U ODNOSU NA OVU PRAKSU KOJA SE SADA UVODI U BIH?
– Nisam siguran da su u ovom slučaju bitne razlike u praksi. Bitno je da mi prestanemo svaki pojam da prepisujemo od drugih i to uvijek samo ono što nam u datom trenutku odgovara. Ako mi tvrdimo da je zabrana negiranja zločina ograničenje slobode izražavanja, onda mi moramo imati argumente za to. Ako ih imamo, onda se ponašamo u skladu s tim. Ovako nam se zakonodavstvo svodi na prepisivanje i pravdanje kroz postupke drugih. Mi moramo definisati slobodu izražavanja koja vrijedi u RS-u i BiH i principijelno je braniti. Na svim nivoima.
Jer, šta dobijamo stalnim prepisivanjem od drugih? Stvaramo opravdanje za nekritičko mišljenje. Podstičemo kompleks niže vrijednosti. Ne znamo mi šta mi mislimo pod slobodom izražavanja, pa ćemo vidjeti šta drugi misle pod tim. Dosta smo išli po mišljenja van zemlje. Imamo mi dovoljno kvalitetnih ljudi u RS-u koji nam mogu pomoći. Original je uvijek bolji od kopije. Treba da zauzmemo stav i da se tog stava držimo.
POSEBNA SJEDNICA NARODNE SKUPŠTINE RS-A BILA JE ZATVORENA ZA JAVNOST. DA LI JE ZATVARANJE SJEDNICE OPRAVDANO?
– Zatvaranje sjednica bi generalno bilo opravdano kako bi se onemogućili razni performansi i pravljenje od sjednice rijaliti programa, a što imamo (ne)priliku da gledamo stalno. Svjedoci smo da je povećanjem gledanosti NSRS izgubio kvalitet. To su kritike koje se sve glasnije čuju.
Baš u situaciji kada ne znamo ni o čemu se tačno odlučuje, koji su to prijedlozi zakona, šta kažu lideri, baš tada ne bi trebalo da je javnost isključena. Da su inače sjednice zatvorene za javnost, bilo bi opravdano da ova bude otvorena, upravo zbog važnosti i hitnosti. Ja kao građanin želim da znam šta se donosi u NSRS-u. Kada nemamo redovnu proceduru, kada se zakoni pišu preko noći, mi treba barem da čujemo na sjednici razloge i argumente za njih. Ovako možemo samo da nagađamo i pišemo komentare.
MOŽE LI POLITIČKI ODGOVOR STRANAKA IZ RS-A NA OVU KRIZU OPSTATI?
– Nadam se da može u dijelu u kome se ograniči na političko djelovanje. Smatram opravdanim pritisak na institucije BiH kroz neučešće u radu. To je legitimno i moglo bi dati pozitivne rezultate ukoliko se istraje. Sasvim je jasno koji su mogući raspleti ove situacije: postizanje konsenzusa na nivou BiH, povlačenje odluke od visokog predstavnika, odustajanje ili neki vid povlačenja aktera iz RS-a i intervencija međunarodne zajednice. Iz ovog ugla ne vidim petu opciju. Zbog svih građana RS-a i BiH nadam se i priželjkujem opcije 1 ili 2, a plašim se opcije 4. Zato se nadam da će pametan i složan odgovor svih političkih aktera na nastalu situaciju morati dati pozitivan rezultat i iz tog ugla im želim da istraju u svom odgovoru.
DA LI SE NEGIRANJE GENOCIDA ILI NAZIVANJE REPUBLIKE SRPSKE GENOCIDNOM TVOREVINOM MOŽE POSMATRATI KAO KLEVETA I DA LI JE KLEVETA U SUPROTNOSTI SA LJUDSKIM PRAVIMA?
– Ne bih rekao da je to kleveta, čak nije ni lako naći vezu. Tačan odgovor na ovo pitanje traži detaljnu analizu, ali da najkraće kažem da čak i da se može naći veza sa klevetom, građani RS-a ne smatraju da kleveta treba da bude krivično djelo.
RENESANSA SISTEMA
Ne smatramo da se sloboda izražavanja treba ograničiti, što se vidi iz dosadašnje zakonodavne prakse. Mi smo, u svojoj suštini, slobodarski nastrojeni.
NAJAVLJUJETE OSNIVANJE LIBERALNE STRANKE. ZAŠTO?
– Zbog slobode! Zato što su to ideje koje ne zastupa niti jedna stranka na političkoj sceni RS-a, a postoje građani koji se zalažu za takve ideje. Zato što smo svjedoci sve većeg ograničenja individualnih sloboda, a to smatramo pogrešnim i lošim. Zato što nam je potrebna renesansa cjelokupnog sistema ako želimo da iko osim političara ostane u RS-u.
(SB)
