„Problem na Balkanu: Republika Srpska i neuspjeh međunarodne zajednice“, ovo je bila tema današnje redovne sesije „Kruga 99“, upriličene na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
Uvodničar je bio David Pettigrew, profesor filozofije i studija za proučavanje holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Southern Connecticut, te član Upravnog odbora na Univerzitetu Yale.
Legitimiranje zločina
Pettigrew ističe da je neuspjeh međunarodne zajednice počeo za vrijeme genocida, neuspjehom da se spriječe progoni, glad i ubistva civila u selima i gradovima BiH.
Nastavljen je, kaže, Daytonskim mirovnim sporazumom kada je RS priznata kao entitet unutar BiH.
– Priznanje RS-a u Daytonu bilo je legitimiranje zločina kroz koje je nastala, i nagrada za počinjeni genocid. Poricanjem genocida i glorifikacijom ratnih zločinaca u RS-u nastoji se postići cilj – etnička homogenizacija kroz psihičko zastrašivanje – ocjenjuje Pettigrew.
Podsjeća da se prije samo sedam dana Ravnogorski pokret, bez kažnjavanja, okupio u Višegradu, u spomen na nacionalističku i fašističku četničku tradiciju od Mihailovića do Šešelja.
Pettigrew se pita kako je moguće da je međunarodna zajednica pomagala i podržala rad RS-a kao diskriminatornog i entiteta koji isključuje nesrbe?
– Jedan primjer može se vidjeti u nasljeđu MKSJ-a, koji nije uspio ostvariti svoj mandat – doprinijeti obnovi i održavanju mira u regiji – potcrtava Pettigrew.
Kao jedan od upečatljivijih neuspjeha naveo je i slučaj Vojislava Šešelja, jednog od vodećih srpskih ideologa mržnje.
– Prije kraja suđenja, Šešelj je pušten iz „zdravstvenih razloga“. Vratio se u Srbiju i činilo se da je doživio čudesan oporavak. Kasnije je izabran u parlament Srbije, gdje nastavlja promicati ideju „Velike Srbije“ – upozorava Pettigrew.
Navodi kako je Šešelj na prvom suđenju iznenađujuće oslobođen, budući da je značaj njegovog govora mržnje sveden na najmanju moguću mjeru, a njegova uloga smanjena na ulogu političkog dužnosnika, bez direktne vojne uloge.
– Nadalje, neki počinitelji, uključujući Momčila Krajišnika, su osuđeni, ali potom i ranije pušteni na slobodu, te su se vratili kao junaci sa dobrodošlicom u RS-u – naglašava Pettigrew.
Pogrešna percepcija
U predmetu „Foča“, koji se odnosi na presudu trojici bosanskih Srba za silovanje, mučenje i porobljavanje, dvojica od trojice već su pušteni iz zatvora, nakon što su odslužili dvije trećine kazne.
Treća osoba, nastavlja Pettigrew, koja je osuđena na 28 godina, vjerovatno će biti puštena na slobodu u roku od godinu dana.
– Samo radi usporedbe u slučaju genocida u Ruandi, treba istaknuti da su počiniteljima određivane doživotne zatvorske kazne – naveo je Pettigrew.
Napominje kako Haški tribunal također nije uspio uvjerljivo utvrditi da je došlo do državne agresije iz Srbije i Hrvatske, te je prilično doprinio uspostavljanju pogrešnog shvatanja da je agresija „građanski rat“ između tri jednako sukobljene strane.
– Značajno je da Tribunal, također, nije uspio postići osuđujuću presudu za genocid za zločine počinjene na cijelom teritoriju RS-a, pogrešno tumačeći osnivačku genocidnu namjeru RS-a – konstatuje Pettigrew.
Na ovu pogrešnu percepciju, smatra, od početka su utjecali međunarodni mediji i UN, koji su ove zločine nazvali „etničkim čišćenjem“.
– Čak je i 19. novembra 2018. godine članak u „The New York Timesu“ opisao sukob kao „plemensku borbu“. Nedavni članak u španskom listu „El Pais“ također je ukazivao na moralnu ekvivalentnost ili zajedničku odgovornost za zločine – pojašnjava Pettigrew.
Takve su greške, navodi, izazvale nerazumijevanje genocidne namjere RS-a i spriječile učinkovit odgovor na produbljivanje političke krize u regiji.
U tom se kontekstu, mišljenja je, možda može bolje razmjeti neuspjeh Ureda visokog predstavnika da nadgleda mirovni sporazum u BiH.
– Sa suspenzijom Bonskih ovlasti iz 2006. godine, nedjelovanje visokog predstavnika pogoršalo je i nestabilnost zemlje. Nije bilo djelotvornog odgovora na poricanje genocida, prijetnje secesijom ili na odluke RS-a o novim „komisijama“ koje bi ponovno preispitale genocid u Srebrenici i opsadu Sarajeva – ukazao je Pettigrew.
Jezično nasilje
Ističe da visoki predstavnik, također, nije podržao preživjele koji su bili spriječeni u postavljanju spomenika žrtvama u Prijedoru, Višegradu i Foči.
– Kada je SDA objavila svoju namjeru da podnese zahtjev Ustavnom sudu za promjenu imena RS-a, budući da sam naziv podrazumijeva diskriminaciju i isključenje nesrba, visoki predstavnik je propustio važnu priliku da podrži značajne promjene – mišljenja je Pettigrew, koji je i počasni član „Kruga 99“.
Pojašnjava da je ime RS-a od samog početka bilo „jezično nasilje“, jer je podrazumijevalo da bi, ranije multietnička teritorija, bila samo za Srbe.
– Bilo da je riječ o poricanju, prijetnjama otcjepljenjem ili zastrašivanju, visoki predstavnik je očito bio ograničen na komentare, i nije bio u stanju poduzeti djelotvorne mjere – govori Pettigrew.
Upravo ovih dana, nastavlja u svom govoru, kao dio kulture zastrašivanja i prijetnji u RS-u, pristalice fašističke četničke tradicije okupile su se u Višegradu nekažnjeno.
– Šta je potrebno da se zaustavi drugi genocid? – pita se Pettigrew.
Naglašava da žrtvama dugujemo prepoznavanje i isticanje istine, i poduzimanje djelotvornih mjera kako bismo osigurali budućnost jedinstvene, multikulturalne BiH.
– Međunarodna zajednica mora prestati pomagati i podržavati genocidni projekt RS, projekt koji destabilizira regiju. Ona mora odbaciti naraciju „građanskog rata“ i „etničkog čišćenja“ i priznati genocidni projekt RS-a koji je proveden uz potporu Srbije – ukazao je Pettigrew.
Ravnogorskom pokretu, jasan je Pettigrew, mora se zabraniti marširanje Višegradom i drugdje, a preživjelima dopustiti postavljanje spomen-obilježja žrtvama u Prijedoru, Višegradu i drugim mjestima.
– Ponovno ujedinjenje BiH kroz ustavnu reformu bilo bi imperativ, reforma koja bi preimenovala ili raspustila entitete, s obzirom na jezično nasilje naziva RS. Konačno, postoji i obaveza suočavanja i odupiranja islamofobiji koja bi mogla biti temelj neuspjeha međunarodne zajednice – zaključio je Pettigrew.
(Vijesti.ba)