Home Novosti BiH PREPUŠTA LI ZAPAD BALKAN RUSIJI: Vučić, Dodik, Čović, Mandić… region vode u...

PREPUŠTA LI ZAPAD BALKAN RUSIJI: Vučić, Dodik, Čović, Mandić… region vode u potpuni haos, dok “srpski svet“ jača

Hrvatska na sve što rade Rusija, Srbija i Dodik u Bosni i Hercegovini zatvara oči, dok kao najveći problem nameće politiku Sarajeva, odnosno SDA, što je prihvaćeno i od velikog dijela međunarodne zajednice koji rješenje za sve probleme u BiH trenutno vide formiranjem “nove“ vlasti u kojoj će dominirati SNSD i HDZ, dakle Dodik i Čović, ali bez SDA, odnosno Izetbegovića, što se predstavlja kao velika pobjeda, kao i poraz Đukanovića u Crnoj Gori od strane onih koji su bili protiv i NATO-a i EU. Ironija je da zapadnim politikama nije alarmantno da proruske snage preuzimaju kontrolu nad Zapadnim Balkanom, ili je to novi svjetski poredak koji na Balkanu ide granicom EU.

Bosna i Hercegovina i dalje dobija obećanja da će ostati nezavisna i suverena. U rukama Dodika i Čovića, u kojoj će Bošnjaci imati najmanja prava, a državna imovina će završiti u rukama Srbije, što su Milošević i Karadžić i planirali.

U ponedeljak, 24. oktobra 2022. godine, u Sarajevu su ispred OHR-a održani protesti zbog odluke Christina Schmidta da u izbornoj noći nametne promjene Izbornog zakona BiH, koje se odnose isključivo na Federaciju BiH zbog čega je Schmidt promjenio i federalni Ustav, dok je Republika Srpska ostala nedodirljiva za OHR, iako Bošnjaci i Hrvati u ovom bosanskohercegovačkom entitetu nemaju ni približna prava koje Srbi i Hrvati imaju u Federaciji.

Nemušta Schmidtova objašnjenja neposredno pred proteste u kojima je građanima pokušao objasniti da vjeruju njemu, i njegovoj dobronamjernosti, a ne činjenicama iz njegove odluke, zvučala su smješno. I građani su, ponovo, izašli na ulice, dok se Dragan Čović zahvaljuje Schmidtu na ovoj odluci, a Andrej Plenković, premijer Hrvatske, hvali u Saboru kako je ona najdirektnije uzrokovana hrvatskom politikom koja je zbog toga pokrenula sve evropske institucije, uz brojna lobiranja od Washingtona, preko Bruxellesa, do – Moskve, koji su i u vrijeme rata u Ukrajini, u Bosni i Hercegovini složni oko “hrvatskog pitanja“ i promjena koje provodi Christian Schmidt.

Strateški rusko-srpski projekti u BiH

I dok se u Zagrebu sastajao s Plenkovićem, dogovarajući izmjene Izbornog zakona BiH o kojima građani Federacije, na koje se te odluke i odnose nisu znali ništa dok nisu nametnute, Schmidt je u Beogradu održao niz sastanaka s Aleksandrom Vučićem, ali i sa patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Porfirijem. Tema tih sastanaka je bila Bosna i Hercegovina, što izaziva dodatno nezadovoljstvo građana, jer su blokade državnih i federalnih institucija proizveli Dodik i Čović, koji to i ne kriju, a ne mogu se rješenja za BiH tražiti u Zagrebu i Beogradu koji su glavni uzročnici problema u BiH i koji i ne dozvoljavaju da se postigne bilo kakav dogovor, osim onoga koji njima odgovara. I tu leži i odgovor na Schmidtove teze da se političari u BiH ne mogu dogovoriti, a onda se on dogovara s Beogradom i Zagrebom, na štetu Sarajeva. Naravno da sve to građani vide, bez obzira što određeni mediji i pojedinci u Sarajevu daju Schmidtu punu podršku za sve što radi, bez obzira koliko to bilo štetno.

Početkom godine Aleksandar Vučić je komentirao pitanje državne imovine BiH, odnosno da je tražio odgovor od međunarodnih predstavnika zašto su “oteli nadležnost Republike Srpske u segmentu poljoprivrede i šumarstva koji ima pripadaju po Ustavu i Daytona“ (što, naravno, nije tačno), ali je, kako je izjavio, dobio uvjeravanja kako će ta imovina biti vraćena za šest mjeseci Republici Srpskoj. Zašto bi bilo ko uvjeravao Vučića da će državna imovina biti dana entitetu, odnosno Dodiku na upravljanje i zašto se, uostalom, Vučić uopće bavi državnom imovinom BiH?

Nema države bez državne imovine, a sudeći po najavama, osim promjena Izbornog zakona BiH (isključivo na štetu Bošnjaka, koji su najbrojniji ali kako se stvari odvijaju imat će najmanja prava) Schmidt, Zagreb i Beograd, podržani nekim zapadnim ambasadama, složni su i oko krčmljenja državne imovine BiH, čime bi se Dodiku omogućilo da nastavi s velikim projektima kao što su hidrocentrale na Drini koje gradi sa Srbijom koja time rješava svoje probleme s električnom energijom koju sad kupuje po enormnim cijenama koje vladaju na evropskom tržištu, a po tim cijenama Srbija kupuje struju i od Elektroprivrede BiH.

Spor oko ovih hidrocentrala se vodi pred Ustavnim sudom BiH, ali i u Sudu BiH, jer nema zakona o državnoj imovini koji RS godinama odbija, a iako su rijeku Drinu pokušali uknjižiti kao imovinu RS-a, Ustavni sud BiH je presudio da je rijeka Drina vlasništvo države BiH. U međuvremenu radovi na Buk Bijeloj, jednoj od tri hidrocentrale koje Srbija planira graditi u BiH na rijeci Drini, po tvrdnjama srbijanske premijerke Ane Brnabić se nesmetano nastavljaju. Prošle sedmice je objavljeno da je bager na tom gradilištu izrovio ljudsku kost. Buk Bjela je u ratu bila jedno od mjesta zatočenja i ubijanja Bošnjaka iz okolnih sela.

Politički projekti

Omogućilo bi to Dodiku i da nastavi gradnju koridora prema Srbiji uz koji želi izgraditi i novi plinovod koji bi RS potpuno izdvojio iz sadašnjeg iz koga se snabdijeva cijela Bosna i Hercegovina (dok Hrvati insistiraju na svom preduzeću u Hercegovini). A omogućilo bi mu to i nastavak gradnje aerodroma u Trebinju zbog koga su zabrinute čak i evropske obavještajne službe (osim, naravno, Hrvatske iako će taj aerodrom biti bliži Dubrovniku od Ćilipa), jer se aerodrom povezuje s Rusijom uz sumnje da se pravi novi centar, sličan onome u Nišu u kome se obučavaju pripadnici paravojnih formacija koji se povezuju s djelovanjem u BiH (u korist politike Milorada Dodika), ali i u Crnoj Gori u rušenju Đukanovića i dovođenja proruskih snaga na vlast.

Izostanak zabrinutosti Hrvatske može se povezati samo s dogovorom da ovaj aerodrom ima za cilj pojačati kontrolu u BiH, i da ih sigurnosno Hrvatska koja je u NATO-u ne zanima. Ili je to dio dogovora kako bi se realizirali drugi planovi, odnosno kako bi Čović od Dodika dobio podršku za jačanje kontrole od strane Hrvata nad Federacijom, dok Dodik nastavlja neprikosnoveno vladati u RS (zahvaljujući i ruskim parama kojemu su mu pomogle na izborima) i realizirati svoje rusko-srpske projekte koji će strateški imati veliki značaj na Balkanu, ako ne i u istočnoj Evropi, s obzirom na podršku koju politike Vučića i Dodika imaju od Orbana.

Svi navedeni projekti uz ekonomska (mada neki nemaju ni to opravdanje), imaju jako političko i strateško značenje za Republiku Srpsku koja se ovim još jače veže za Srbiju s kojom zajedno na Balkanu provodi i jača prorusku politiku, pri tome ostvarujući vjekovni san o velikoj Srbiji sad upakovan u “srpski svet“ po medologiji osmišljenoj u Kremlju koji je patentirao i “ruski svet“.

Bosna i Hercegivina i dalje dobija obećanja da će ostati nezavisna i suverena. U rukama Dodika i Čovića, u kojoj će Bošnjaci imati najmanja prava, a državna imovina će završiti u rukama Srbije, što su Milošević i Karadžić i planirali. Što je i dokazano u presudama u Haagu, koje više niko i ne pominje.

Veseli se srpski rode…

No, Hrvatska na to sve zatvara oči dok kao najveći problem u BiH predstavlja politiku Sarajeva, odnosno SDA, što je prihvaćeno i od velikog dijela međunarodne zajednice koji rješenje za sve probleme u BiH trenutno vide formiranjem vlasti u kojoj će dominirati SNSD i HDZ, dakle Dodik i Čović, ali bez SDA, odnosno Izetbegovića, što se predstavlja kao velika pobjeda uz najavljivanje promjena. Na isti način se predstavlja i poraz Đukanovića u Crnoj Gori. Ironija je da zapadnim politikama nije alarmantno da proruske snage preuzimaju kontrolu nad Zapadnim Balkanom koji sve više postaje bure baruta.

Da bi pokazao snagu, Milorad Dodik je zakazao miting u Banjoj Luci pri čemu je jasno poručii da će se svi koji ne dođu smatrati izdajicama Republike Srpske. Njegov savjetnik Dragan Kalinić objašnjavajući kako je to bitka za državu Republiku Srpsku “koja je srpskom narodu u već odavno razmontiranoj BiH jedina garancija slobode, demokratije i ravnopravnosti“, poručio je, kako je sam rekao “riječnikom avlije“, i Sarajevu i međunarodnoj zajednici: “Sikter!“

Izdvojena kao najvažnija vijest na jušerašnjem portalu sputnik, koji je zabranjem u cijeloj Evropi ali se iz Srbije nesmetano emitira na srpskoj jeziku i pokriva cijeli Balkan, informacija je da je DPS Mila Đukanovića izgubio vlast u Podgorici na lokalnim izborima, te da DPS više neće biti na vlasti “ne samo u glavnom gradu, nego i u drugim opštinama u zemlji“, što se “uz vatromet, trobojke i pesmu ‘Veseli se srpski rode’ noćas slavilo u Crnoj Gori’“.

Prema pisanju sputnika građani su se okupili ispred Srpske kuće u Podgorici, koju Crnogorci nazivaju ruskom i koju povezuju s proruskim djelovanjem u Crnoj Gori. Pobjednici su poslali poruke da je Podgorica napokon oslobođena i da su se sad stekli uslovi, kako je izjavio Andrija Madić, jedna od najžešćih proruskih političara (rado viđen gost Milorada Dodika u Banja Luci), “za pomirenje pravoslavne Crne Gore“.

A objavljen je i novi sastav Vlade Srbije, još radikalniji od prethodnog, s ozbiljnim proruskim igračima kao što je Ivica Dačić koji će zasjesti u fotelju ministra spoljnih poslova Srbije. Najradikalniji ministar koji svojim izjavama huška na rat, vrijeđa sve druge u regionu, svojim fašističkim izjavama širi mržnju… nagrađen je i bit će novi direktor Bezbjednosno-informativne agencije Srbije, dakle šef obavještajne službe što je u Srbiji, po važnosti, funkcija odmah uz predsjednika tako da je ovo najjasnija poruka da je Aleksandar Vulin sve vrijeme provodio Vučićevu politiku i govorio ono što Vučić nije, dok je zapadne političare obmanjivao pričama o tome kako Srbija želi u Evropu istovremeno jačajući veze Srbije s Rusijom i Kinom.

Sve “promjene“ na Balkanu

Nakon izbora u Srbiji Vučić ima kompletnu kontrolu. Nakon izbora u BiH Dodik ostaje suvereno vladati uz podršku koalicionog partnera Čovića dok se unutrašnjim sukobima i podjelama uništava i slabi bošnjačko-bosanski blok. Nakon izbora u Crnoj Gori poražen je DPS Mila Đukanovića.

Bez obzira koliko slatkorječivi bili političari koji “oslobađaju“ Podgoricu, Sarajevo… i najavljuju promjene i evropske integracije, teško da će išta od obećanog i realizirati. Trenutno je u regionu na dobitku jedino “srpski svet“ koji je dodatno ojačao i u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini, a Rusija svoje usluge uvijek debelo naplaćuje. Naivna politika Hrvatske koja je zbog usluga Draganu Čoviću na Balkanu počela sjediti na dvije stolice: provođenjem evropske politike i podržavanjem Milorada Dodika, mogla bi im se skupo obiti o glavu. Rusija je preko Dodika na granici Hrvatske.

Sve ono na šta reagira u Ukrajini, Zapad zatvara oči na Balkanu, ponavljajući greške s početka devedesetih iz kojih očito nisu ništa naučili. Demokratske grupice, razbijene u regionu same neće moći ništa napraviti bez jačeg angažmana i podrške Zapada, a sigurno ne zapadnim podržavanjem određenih medija i nevladinih organizacija koje su i u Crnoj Gori i u BiH među najzaslužnijima za “promjene“. Kakve će to biti promjene i u BiH i u Crnoj Gori već smo čuli i od Dodika i od Mandića, a u Čovićevu priču o evropskim integracijama više niko i ne vjeruje, jer su to njegove poruke samo za Bruxelles kako bi imao njihovu podršku.

Ili je novi svjetski poredak već počeo na Zapadnom Balkanu: dominacija i kontrola Zapada završava sa granicama Evropske unije, dakle Hrvatske? Ostalo ide pod kontrolu Rusije, osim, možda, Kosova gdje je velika američka baza? Nakon svih dešavanja ove teze imaju itekako smisla, samo još da se formira nova vlast u Federaciji koju će činiti HDZ i bezbroj malih političkih partija (koje će biti lakše kontrolirati i koje se hvale zapadnom podrškom), samo da SDA bude izbačena iz vlasti i svi problemi će nestati. Ali, čiji problemi?