Naslovnica BiH „PROMIJENIO SAM STRATEGIJU, A ONI NISU PRIMIJETILI“: Ovo bi mogla biti Dodikova...

„PROMIJENIO SAM STRATEGIJU, A ONI NISU PRIMIJETILI“: Ovo bi mogla biti Dodikova nova zamka za Sarajevo!

15

Milorad Dodik poručio je tokom gostovanja u emisiji „Istraga sedmice“ kod Avde Avdića da je promijenio strategiju, a da njegovi politički protivnici to nisu primijetili. Sadržaj razgovora pokazuje kako bi ta promjena mogla izgledati: zahtjeve za preuređenjem državnih institucija povezati s pregovorima o vlasti, parlamentarnom snagom i međunarodnim pozicioniranjem Republike Srpske.

Takav pristup otvara prostor za zamjenu političkih uloga. Dodik bi se predstavljao kao zagovornik dogovora i ustavnosti, dok bi protivnike koji odbijaju njegove uslove mogao optuživati da sprečavaju sporazum i funkcioniranje države.

Međutim, njegove izjave ne potvrđuju odustajanje od ranijih ciljeva. Pokazuju spremnost da za njih traži drugačiji politički put.

„Greška“ je bila podrška državnom pravosuđu
Jedan od najvažnijih dijelova intervjua odnosi se na Sud i Tužilaštvo BiH.

Prema izvještaju portala Jabuka.tv, Dodik je raniju podršku zakonskim rješenjima o državnom pravosuđu označio kao pogrešnu odluku. Istovremeno je govorio o njihovom redefiniranju.

To priznanje zato ne predstavlja prihvatanje odgovornosti za kasnije osporavanje državnih institucija. Naprotiv, njime obrazlaže zašto želi preispitati ranije prihvaćena rješenja.

Postoji i važna pravna granica njegovog argumenta: Dodikovo osporavanje ustavnosti Suda BiH predstavlja politički stav. Ustavni sud BiH je u predmetu U-26/01 utvrdio da Zakon o Sudu BiH nije protivan Ustavu, što je navedeno u službenom pregledu sudske prakse.

Politički zahtjev za promjenom zakona i tvrdnja da postojeća institucija nema ustavni osnov nisu ista stvar.

Šta mu donose četiri delegata i deset glasova?
Dodikova računica postaje jasnija kada se pogleda parlamentarna struktura.

On je i prije intervjua tvrdio da njegova koalicija može računati na četiri delegata u državnom Domu naroda i deset zastupnika u Predstavničkom domu. Te brojke, prema izvještaju s konferencije za novinare, povezao je s nemogućnošću odlučivanja bez njegove koalicije.

Četiri delegata ne omogućavaju mu da sam donosi zakone, ali daju izuzetno snažnu polugu blokiranja.

Dom naroda ima 15 delegata. Za kvorum je potrebno devet, uključujući najmanje po tri bošnjačka, hrvatska i srpska delegata. Ako politički blok kontrolira četiri od pet srpskih delegata, njihovim nedolaskom može onemogućiti kvorum.

U Predstavničkom domu deset glasova iz Republike Srpske doseže prag od najmanje dvije trećine tamošnjih 14 zastupnika. U završnoj fazi entitetskog glasanja takvo protivljenje može zaustaviti odluku.

Ovi mehanizmi proizlaze iz člana IV Ustava BiH. Oni objašnjavaju zašto Dodiku navedene brojke predstavljaju politički kapital. Ipak, njegove tvrdnje o podršci treba razlikovati od konačno potvrđenog sastava i stvarnog glasanja zastupnika i delegata.

Formiranje vlasti kao pregovarački pritisak
Zahtjevi su već konkretniji od opće poruke o dijalogu.

Dodik traži poništavanje odluka Christiana Schmidta i preispitivanje odluka visokih predstavnika. Prema izvještaju lista Danas od 17. novembra, poručio je i da mu se s formiranjem državne vlasti ne žuri.

To omogućava povezivanje dvije pregovaračke teme: ko će preuzeti funkcije i šta će nova većina prihvatiti kao politički program.

Sagovornicima može ponuditi saradnju, ali uz prethodne ustupke o državnim institucijama. Ukoliko ih odbiju, može tvrditi da su odbili dogovor koji je on ponudio.

Međutim, odbijanje nečijih političkih uslova samo po sebi nije dokaz blokiranja države. Za takvu ocjenu važno je utvrditi ko onemogućava zakonom propisano odlučivanje i zbog čega.

Kako bi protivnike mogao predstaviti kao blokadere?

Mogući mehanizam je jednostavan: svoje zahtjeve nazvati povratkom Ustavu, a protivljenje tim zahtjevima predstaviti kao odbijanje ustavnog poretka.

Time bi raspravu o slabljenju ili mijenjanju državnih institucija pokušao pretvoriti u raspravu o navodnoj nespremnosti Sarajeva na kompromis. Međunarodnim sagovornicima mogao bi ponuditi sliku političara spremnog na razgovor, čije prijedloge druga strana odbacuje.

Njegovo insistiranje na reorganizaciji i boljem međunarodnom pozicioniranju uklapa se u takvo tumačenje. Ipak, javno dostupne izjave ne dokazuju svaki element unaprijed dogovorene kampanje.

Preciznije je govoriti o pokušaju diskreditiranja političkih protivnika nego svih Bošnjaka. Iako je koristio generalizirajuće poruke, tokom razgovora pravio je razliku između bošnjačkog naroda i političkih struktura u Sarajevu.

Promjena nastupa uz zadržavanje prijetnje raspadom

Najvažnija provjera Dodikove navodne umjerenosti nalazi se u istom intervjuu.

Dok je govorio o dogovoru, poručivao je i da mu njegovo odsustvo odgovara te predviđao raspad BiH, kako je prenio BL portal.

Zbog toga „novu strategiju“ treba posmatrati kao kombiniranje pregovora, institucionalnog pritiska i međunarodnog predstavljanja vlastitih zahtjeva. Parlamentarno djelovanje pritom ne isključuje blokadu: upravo parlamentarni mehanizmi mogu postati njeno sredstvo.

Za procjenu njegovog zaokreta presudni će biti konkretni prijedlozi zakona, uslovi koalicionih sporazuma i ponašanje njegovih predstavnika u institucijama. Korištenje pasoša BiH ne odgovara na pitanje kakvu Bosnu i Hercegovinu politički želi.

(S.B.)