Bošnjaci u Srebrenici su iz dana u dan u sve podređenijem položaju. Često se čuje pitanje u Srebrenici da li imamo uopće predstavnike u vlasti koji osim brige za svoje pozicije ništa ne rade, kao da ne postoje. Imamo predsjednika Skupštine kojem je posao „da se ne miješa u svoj posao“. Jedino što je vidljivo su rezultati nerada. Predsjednik Skupštine koji osim što ne voli borce i usput im psuje majku, ne voli ni mlade, sposobne Bošnjake koji su se vratili da žive u Srebrenici.
Doduše, ima naš predsjednik one kojima je obećao mnogo toga, iako nije još ispunio. Nekima je obećao pozicije, nekima donacije od Saudijske Arabije. Već se zna ko će dobiti te donacije. Sigurno je samo da ih neće dobiti oni koji bi trebali. Od kad je javni poziv raspisan za donacije Saudijskog fonda prošlo je nekoliko mjeseci, komisija kao radi svoj posao, ali rezultata ni rang liste onih koji su zadovoljili kriterije nema u javnosti. Kada je u pitanju zapošljavanje tu više Bošnjaci i ne računaju na pomoć, transparentnost i zaštitu od strane aktuelne vlasti i bošnjačkih predstavnika, jer zapošljavanje mladih i visokoborazovanih je nemoguća misija. Ali zato su se pojedini odbornici dobro ugradili, osim što su bližnje smjestili na pozicije, uspjeli su da zaposle i širu familiju. U redu bi to bilo kada Srbi ne bi zaposlili minimum pet osoba u odnosu na jednog zaposlenog Bošnjaka.
Porazna je činjenica da su Bošnjaci pravi poraz doživjeli u posljednjih nekoliko mjeseci od kad je formirana nova skupštinska većina. Porazili su ih oni koji su na sva zvona kukali kako imaju „legitimitet naroda“ i „najviše osvojenih glasova“. „Legitimitet naroda“ i „najviše osvojenih glasova“ su dali za mrvice vlasti, ali su se dobro okoristili. Poraz se ogleda, između ostalog, u tome da su Bošnjaci sa manje odbornika imali više vlasti, a sa više odbornika gotovo da nemaju ništa. Bliži nam se kraj 2017. godine koju možemo nazvati godinom poraza za Bošnjake u Srebrenici zahvaljujući predsjedniku Skupštine Aliji Tabakoviću i njegovim odbornicima. U 2016. godini su podijelili prvo stranku SDA u Srebrenici, zatim počeli dijeliti bošnjački narod. U 2017. godini su nastavili sa podjelom i rušenjem Bošnjaka. Kakva li nas tek 2018. godina očekuje.
Postavlja se pitanje demobilisanim borcima, porodicama šehida, udruženjima preživjelih žrtava genocida, i svima onima koji su branili Bosnu i Hercegovinu zbog čega ćute. Jesu li to zadovoljni s ovim stanjem. Zašto su nijemi na sva dešavanja, i trpe ili podržavaju one kojima čak i borci smetaju.
