Home Novosti BiH Suđenje za zločin u Kravici: Srbijanska predstava za javnost

Suđenje za zločin u Kravici: Srbijanska predstava za javnost

Kravica

Ovih dana je navršena 23. godišnjica stradanja Bošnjaka u mjestu Kravice kraj Srebrenice, koje su ubili pripadnici MUP-a RS u julu 1995. godine. Za ratni zločin nad civilnim stanovništvom optužena su osmorica pripadnika MUP-a RS, kojima se sudi pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu.

 

 

Tužilaštvo za ratne zločine (TZR) Srbije početkom 2016. godine podiglo je optužnicu protiv Nedeljka Milidragovića, Alekse Golijanina, Milivoja Batinica, Dragomira Parovića, Aleksandra Dačevića, Bore Miletića, Jovana Petrovića i Vidoslava Vasića, koji se terete se da su hangarima zemljoradničke zadruge u Kravici i u okolini ubili više od 1.000 Bošnjaka iz srebreničkog kraja.

Međutim, sam proces suđenja obilježen je konstantnim odgađanjem. Posljednji u nizu slučajeva je odgađanje glavnog pretresa u ovom predmetu, koji je bio zakazan za 12. juli, a zbog činjenice da se na suđenju već treći put nije pojavio Dragomir Parović, jedan od osmorice optuženih. Naredno ročište zakazano je za 20. juli.

Žrtve i svjedoci i smatraju strahuju da bi se praksa odgađanja suđenja mogla nastaviti. Stoga su zatražili sastanak sa predstavnicima Tužilaštva BiH, koje je predmet i predalo Srbiji, kako bi sagledali mogućnost da Tužilaštvo BiH zatraži povrat predmeta, te da ova pravosudna institucija nastavi sa procesom protiv osmorice optuženih.

Iz Fonda za humanitarno pravo (FHP) u Srbiji upozoravaju da je poslije 23 godine neophodno da vlast ove države postupi politički zrelo i prihvati sudski utvrđene činjenice, kao i da državni organi uključeni u postupak koji se trenutno vodi pred domaćim sudom prestanu sa njegovim odugovlačenjem, kako bi se žrtvama povratilo ljudsko dostojanstvo i omogućilo priznanje njihovih patnji zbog gubitka najmilijih.

FHP smatra da je postupak suđenja za zločine u Kravicama od samog početka pratilo neprofesionalno i neodgovorno ponašanje kako samog TRZ-a, tako i sudskog vijeća, podsjećajući da, iako je optužnica podignuta početkom 2016. godine, prvi glavni pretres je zakazan tek početkom decembra iste godine, koji je odmah prekinut jer su branioci optuženih tražili izuzeće sudskog vijeća. Od tada do danas zakazana su još 22 dana suđenja.

Od tog broja, neodržanih dana suđenja je bilo 16 (više od 70% od ukupnog broja), dok je održanih bilo samo šest. Razlozi za neodržavanje glavnih pretresa su bili različiti – u jednom slučaju je sud propustio da u zakonskom roku optuženima i njihovim braniocima otkrije identitet zaštićenih svedoka; tri glavna pretresa nisu održana jer sudu nije pristupao branilac jednog od optuženih; dva glavna pretresa nisu održana jer je u međuvremenu odbačena optužnica TRZ-a zbog nepostojanja tužioca za ratne zločine u vrijeme kada je optužnica podignuta; dva glavna pretresa nisu održana jer se spis predmeta nalazio u Apelacionom sudu po žalbi TRZ-a, dok je u čak osam slučajeva razlog za neodržavanje glavnog pretresa bio taj što se pred sudom, iz različitih razloga, nije pojavio neki od optuženih. Takođe, za godinu i po dana trajanja postupka nije saslušan ni jedan svjedok.

U polovini slučajeva kada glavni pretresi nisu održani, u publici su se nalazili članovi porodica žrtava koji su željeli da prate ovaj postupak. Neodržavanjem suđenja, njihova očekivanja ne samo da su iznevjerena, već su se članovi porodica žrtava i dodatno emotivno iscrpjeli, znajući da se odlaganjem postupak samo odugovlači, čime se njihove patnje nastavljaju.

Početak suđenja za zločin koji je počinjen u Srebrenici, iako optužnicom nije kvalifikovan kao genocid, predstavljao je nadu da u Srbiji postoji volja da se odgovorni za ovaj zločin procesuiraju. Međutim, konstantno odugovlačenje suđenja od strane svih aktera u postupku – TRZ-a, suda, optuženih i njihovih branilaca – postala je glavna karakteristika ovog procesa. To je dovelo do frustracije i gubitka povjerenja članova porodica žrtava koji su dolazili na suđenje da će pravda biti zadovoljena i da će odgovorni za smrt njihovih najmilijih biti adekvatno procesuirani i kažnjeni.

“Suđenje za Srebrenicu od samog početka prate brojni nedostaci, počev od toga da egzekucija Bošnjaka u Kravici nije kvalifikovana kao genocid, do toga da se glavni pretresi po pravilu odlažu zbog brojnih proceduralnih problema. Sve to odaje utisak da je suđenje za Srebrenicu samo predstava za javnost i da ne postoji jasna namjera da se utvrde činjenice o odgovornosti za taj zločin”, kazala je u nedavnom intervjuu za Vijesti.ba koordinatorica pravnog tima FHP Ivana Žanić

Ona je između ostalog ocijenila da se suđenje za Srebrenicu se može posmatrati i kao paradigma suđenja za ratne zločine u Srbiji.

“Sudi se samo direktnim počiniocima, pretresi se odlažu što dovodi do toga da postupci traju dugi niz godina, a to za posljedicu ima da žrtve gube intresovanje i povjerenje u pravosudni sistem čija je osnovna svrha da donese pravdu”, navela je Žanić.

Podsjećamo, u optužnici je navedeno da su “Nedeljko Milidragović, kao komandir 2. voda 1. čete Centra za obuku Jahorina Specijalne brigade policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Milivoje Batinica, Aleksandar Dačević, Boro Miletić, Jovan Petrović i Dragomir Parović, kao pripadnici tog voda, a Aleksa Golijanin i Vidosav Vasić, kao pripadnici 1. voda 1. čete Centra Jahorina, kršeći pravila međunarodnog prava unutar, ispred i u neposrednoj okolini hangara zemljoradničke zadruge u selu Kravica, opština Bratunac, vršili ubistva civila, i to kao masovne likvidacije više stotina civila muškaraca bosanskih muslimana”.

Optuženi su se branili sa slobode, a na pripremnom ročištu su se izjasnili da nisu krivi.