Home Archive Sve što su nekada kupovali u gradu, danas sami proizvode, a višak...

Sve što su nekada kupovali u gradu, danas sami proizvode, a višak prodaju

Alija i Hamdija

Kada se 2005. godine Hamdija Malkić, bivši poslovođa Fabrike stolica u Zelenom Jadru kod Srebrenice, vratio iz Njemačke u svoj grad, odmah je sa partnericom Alijom Džananović u centru Srebrenice otvorio restoran.

Solidno su radili do 2011. godine, kada su zatvorili lokal i odlučili živjeti u Poznanovićima, trideset kilometara od Srebrenice, Hamdijinom rodnom selu.

Zasijali heljdu

Uredili su Hamdijinu porodičnu kuću u Poznanovićima, nabavili tridesetak koza, dio najosnovnije poljoprivredne mehanizacije i jedan plastenik.

Danas proizvode koziji sir, voće, povrće, ubiru šumske plodove i od njih prave džemove, razne sokove i salate.

– Sve što smo nekad kupovali u gradu, sada proizvodimo za svoje potrebe, ali i za tržište. Na deset dunuma ljetos smo zasijali heljdu, a na istoj površini krompir, i sve je to namijenjeno za tržište. Od kozijeg mlijeka proizvodimo sir za sitne, ali i za veće kupce iz Federacije BiH. Naši proizvodi imali bi više kupaca da je bolji put, jer je teško transportirati robu šest kilometara makadamskim putem, a ostalih 25 je asfalt do grada – govori Malkić.

w873

 

U Poznanovićima je obnovljeno tridesetak kuća 

 

Džem od paradajza

Dok Hamdija mašinama obavlja teže poljoprivredne poslove i brine se o kozama, Alija je zadužena za plastenik, u kojem proizvodi sve vrste organskog povrća. Od crvenog i žutog paradajza pravi prepoznatljive džemove i sokove, a od heljdinog brašna razne kolače.

Kaže da se kupci čude džemovima od paradajza, ali kad im pokaže posebnu vrstu sitnog, crvenog i žutog paradajza i kada probaju džem, traže ga i ne pitaju za cijenu.

Kuće obnovljene, ali ljudi nema

Malkić zna da je u Poznanovićima prije rata bilo 76 kuća, s toliko domaćinstava. Svako domaćinstvo imalo je bar jednog zaposlenog i svi su se bavili stočarstvom i poljoprivredom. Danas je u selu obnovljeno tridesetak kuća u kojima stalno živi 15 porodice.

Ostali ljeti dolaze iz Federacije i dijaspore i obrađuju imanja. Selo ima novu četverorazrednu školu, ali djece nema pa je ona prazna.

Povratnici su zadovoljni infrastrukturom, ako se izuzme šest kilometara lošeg makadamskog puta.

(Avaz.ba)