Prvi svjedok za nas ili protiv nas, na Sudnjem danu bit će Zemlja po kojoj smo hodali, na kojoj smo jeli, odmarali, spavali, igrali se, uživali, ali i činili razne grijehe. Upravo će Zemlja imati svoj trenutak, svoj dan kada će govoriti o ljudskim djelima na njoj. Nema nimalo sumnje da će doći Dan u kojem ćemo biti razotkriveni, a mnogi od nas i osramoćeni, sačuvao nas Allah sramote toga Dana.
O tom Danu i tom trenutku Uzvišeni je u Kur’anu objavio: ”Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese i kada izbaci terete svoje, i čovjek uzvikne: ‘Šta joj je?!’ – toga Dana će ona vijesti svoje kazivati.” (El-Zilzal, 1.-4.) A kakve vijesti će Zemlja kazivati, objasnio nam je Muhammed, s.a.v.s., kada je upitao ashabe: ”Znate li koje su njezine vijesti?” Odgovorili su: ”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”Njene vijesti znače da će ona svjedočiti za svakog čovjeka i svaku ženu o onome što su radili na njoj. Govorit će im: ‘Uradio/la si to i to, tada i tada.”’ (Tirmizi)
Pa, da li nam onda na um padne, kada nas duša na grijeh navede i krenemo da ga učinimo, svejedno da li su to bludne radnje, pijenje alkohola, krađa, kocka, krivo svjedočenje, potvora, izdaja, ogovaranje, kamata, ubistvo i sl., da će doći Dan kada će mjesto na kojem smo počinili određeni grijeh svjedočiti protiv nas na Sudnjem danu, na Danu kada nam neće biti od koristi imeci, djeca, rodbina, prijatelji, ugled i pozicija, i kada će biti spašen samo onaj ko Allahu čista srca dođe? Sjetimo li se toga Dana i sramote kojoj ćemo, na osnovu tog svjedočenja, biti izloženi pred poslanicima, šehidima, pred rodbinom i pred svim ljudima, a prije svega, pred Gospodarom ljudi, Allahom, dž.š.?
Zamislite onda svjedočenje Srebreničke zemlje na Sudnjem danu. Kada ona bude svjedočila protiv dušmana. Kada ona bude sva nedjela govorila. Zamislite dušmani taj prozor. Možete li zamisliti? Kada bude govorila:
Tako mi Allaha čekala sam ovaj dan. Najteži teret , jači od cijele , crne zemlje na dunjaluku , bio mi je tu. Na moju zelenu površinu , padale su nevine duše , baš kao jesenje lišće. Njihove suze i sad čuvam , da potvrdi moje riječi. Tako mi Allaha , ne njihovom voljom , ne njihovim zalaganjem. Onda su te čiste duše , kopali u moju utrobu . Zamisliti vakta toga , kad crna zemlja bude najbolje utočište svakoga. Čuvala sam njihove kosti , molila Boga , da mi da moć da progovorim. Da imenujem 8372. nevina insana , da im njihov mezar kazivam. Da im pokažem gdje leže svi bezgrešni insani , doba raznih.
Molila sam dragog Boga , da progutam svakog onog koje je vršio nered . Ali ne mogu ja bez Njegove dozvole , a sada kada imam pravo riječi , svjedočim protiv one svake dušmanke stope , svakog stajanja na meni. Svakom sjedenju ,jedenju , trčanju. Jer ste nered činili , a Allah ne voli ko nered čini!
(Autor: Semir Krnjić / ZASREBRENICU.ba)
