Amir Šečić, 23-godišnji mladić, svoj život opisao je u knjizi “Teško da sam bio dijete”, a uskoro bi trebala izaći druga njegova knjiga “Još dišemo”.
Svoju drugu knjigu pod naslovom “Još dišemo” Amir je posvetio komandantu Naseru Oriću iz Srebrenice.
Amir Šečić odrastao je bez roditelja i kroz život se bori sam.
Podsjetimo, njega je majka Fenzila ostavila odmah nakon poroda. Ona je 11. jula 1995. u petom mjesecu trudnoće krenula iz Srebrenice i stigla u Tuzlu.
Otac Ibrahim ubijen je u genocidu u Srebrenici. Kako kaže ovaj hrabri mladić, oca Ibrahima zna samo po fotografijama.
Najveći razlog zbog čega je nastala druga knjiga “Još dišemo” je, kako je kazao Amir, taj što ga njegov babo nije upoznao, niti on njega.
“Rekao sam sebi naglas da se mora čuti njegovo ime, ko je on i šta je. Moja knjiga je moja pobjeda, a ujedno i njegova”.
– Ja sam njegov sin, sin Ibrahima koji je stanovnik Memorijalnog centra Potočari, mjesta gdje su svi oni postali jedni drugima vrijeme. Mnogi danas dolaze radi njih, mnogi vide njihove nišane. Oni ne vide, oni osjete. Čuju Fatihe koje svaki dan odjekuju Memorijalnim centrom. Ja nikada nisam upoznao njega, a ni on nije upoznao mene, Ibrahim… O Ibrahime, čuješ li krike moje, čuješ li ono što nosim u sebi, prolazim i živim godinama s tim. Danas mnogima nije u interesu da vide išta osim koristi. O Ibrahime, bio si ljudsko biće. Ko te uze i zašto? Ne znam ali znam jedno, a to je da ću preuzeti odgovornost da ja njih ubijem?! Ubiti pisanjem moj Ibrahime…jedan je od citata iz Amirove knjige “Još dišemo”.
