Cvijanović reaguje i prije konačne odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine. No, vojni analitičari podsjećaju i na drugu stranu te vježbe.
Predsjedavajuća Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović nastavlja trasirani put Milorada Dodika u državnom Predsjedništvu. Naime, Cvijanović je uvjetovala održavanje vojne vježbe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine s NATO-om održavanjem iste takve vježbe sa Srbijom. Demonstrirala je to povlačenjem ove tačke s dnevnog reda sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine. A odluke u Predsjedništvu donose se konsenzusom. Ukoliko Cvijanović ospori vježbu s NATO-om, SNSD će još jednom pokušati usporiti put naše zemlje s ovim savezom, s kojim već imamo potpisane sporazume, a za koje je suglasnost dala i stranka Željke Cvijanović.
U Predsjedništvu Bosne i Hercegovine opet neslaganje. Novi problem, a u pozadini stara tema i poznata praksa. NATO je ponovo kamen spoticanja. Niz tačaka o daljnjim aktivnostima Oružanih snaga Bosne i Hercegovine povučene su s dnevnog reda sjednice, a predsjedavajuća Željka Cvijanović zatim postavlja uvjet – neće biti planirane vježbe Oružanih snaga s vojskom SAD-a, Njemačke i Hrvatske ako ne bude vježbe s Vojskom Srbije. Jedno uvjetuje drugo. NATO ili Vojska Srbije? Nakon sporne izjave, predsjedavajuća u nešto blažem tonu, ali i dalje s istom porukom:
“Principijelno mislim da u ovom periodu ne treba da održavamo nikakve vojne vježbe tog tipa. Naravno, to ne znači da uskraćujete pripadnicima Oružanih snaga Bosne i Hercegovine da oni odrađuju svoje vježbe i da budu spremni i kapacitirani za ono što su njihovi izazovi, ali mislim da su vremena zla i da to sve može da pošalje pogrešnu poruku.”
Šta je pogrešno, Cvijanović nije precizirala. No, poruka za bh. javnost je jasna. Ovaj potez je ucjena, ali i nastavak politike njenog prethodnika i stranačkog šefa Milorada Dodika. Stopiranje saradnje Oružanih snaga s NATO-om nije dobra poruka.
“Sasvim je jasno da je to politika svih kadrova koji dolaze iz RS-a. Osporavati takve stvari, to je prije svega direktno usmjereno protiv države Bosne i Hercegovine, protiv njenih institucija”, smatra vojni analitičar Nedžad Ahatović.
“Ako bi do stopiranja došlo, to bi nam nanijelo veliku štetu zato što smo već prilično odmakli u vježbama u okviru Partnerstva za mir i mi se sa svakom takvom vježbom približavamo NATO savezu, gdje bismo mogli biti primljeni u neko dogledno vrijeme”, ističe za FTV vojni analitičar Đuro Kozar.
Vježba s Vojskom Srbije trebala je biti održana prije dvije godine. Odgođena je odlukom tadašnjeg ministra odbrane Sifeta Podžića. Razlog je bila pandemija. A, sada, da bi na vrijeme osigurala održavanje vježbe, Cvijanović reaguje i prije konačne odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine. No, vojni analitičari podsjećaju i na drugu stranu te vježbe.
“Vojna vježba može da bude održana između Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i Srbije, ali ona mora da bude jasno definisana, a ne da u njoj učestvuju jedinice koje su učestvovale u ratu u Bosni i Hercegovini”, dodaje Ahatović.
Uprkos naporima i čvrstom zalaganju za ovu vježbu, pa uslovljavanju, odluke u Predsjedništvu nisu jednostrane. Bez odobrenja Komšića i Bećirovića sve ostaje na pokušaju.
“Ne može ona sve stopirati. Nije jedina koja o tome odlučuje. To je tročlano Predsjedništvo koje koncenzusom, pa i nadglasavanjem odlučuje o bilo čemu pa i o Oružanim snagama”, kaže Kozar.
Ipak, posljedice su neizbježne. Ako ne može stopirati, Cvijanović može usporiti Bosnu i Hercegovinu na putu ka članstvu u NATO-u upravo osporavanjem saradnje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine s ovim savezom koja je do sada bila na visokom nivou i važna spona između Bosne i Hercegovine i NATO-a. Jer odluke u Predsjedništvu se donose konsenzusom.
Dakle, ukoliko Cvijanović bude protiv vježbe s NATO-om, Predsjedništvo ovu odluku neće moći donijeti. Cvijanović opet zaboravlja da je njena stranka već ranije potpisala sporazum o saradnji s NATO-om koji uključuje i održavanje vježbi. A ne postoji nijedan razlog da se ove vježbe moraju održavati s našim susjednim zemljama.