Prema Vukčevićevim riječima, Darko Mladić je iznio i neistinu kada je rekao da je “u trenutku hapšenja Mladić mogao da puca”. “Na stolu u toj prostoriji su bila dva pištolja, jedan neispravni Glok, a drugi Zastavin, ali Mladić se njima nije ni primicao”, opisao je Vukčević, ali nije želeo da iznosi više detalja.
U pogledu suočavanja s prošlošću, Srbija se “vraća unazad” i djeluje kao društvo koje ne pokazuje empatiju prema žrtvama, izjavio je u intervjuu FoNetu bivši tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević, koji smatra da premijerka, negiranjem genocida u Srebrenici, “baca ljagu na nas”.
On je, u okviru serijala razgovora Kvaka 23, upozorio da medijska promocija ljudi koji su osuđeni za ratne zločine kreira u svesti mladih sliku da su oni učinili herojska djela.
Upitan da li su problemi sa Kosovom posljedica i toga što je pitanje statusa pretpostavljeno pomirenju i suočavanju sa prošlošću obje strane, Vukčević je novinarki Danici Vučenić rekao da je to “domen politike”, ali da može da kaže “da u svakom slučaju nismo uspjeli”.
On ukazuje da se u regionalnoj komunikaciji generalno “forsira mržnja, a ne tolerancija, odnosno pomirenje” i napominje da je politička klima u zemlji takva da se “daje prostor ljudima koji su osuđeni ratni zločinci”.
“Povrh svega, član parlamenta je čovjek koji je pravosnažno osuđen i koji sudjeluje u izglasavanju zakona, što je udar na parlament”, ocenio je Vukčević.
“Začuđen našim trijumfalizmom u pogledu članstva Kosova u Interpolu”, on je predočio da je Priština to doživjela kao poraz, “jer je posljedica cijele situacije i uvođenja taksi da su naši ljudi tamo ugroženi”. Vukčević je podsjetio da sa kosovskim insititucijama, dok je bio tužilac, “nije bilo saradnje”, ali da je saradnja sa Euleksom “bila veoma dobra” i da su on i njegovi zamjenici odlazili na Kosovo i da se čak jednom prilikom “jedan od zamjenika sreo sa Haradinajem”.
“Od slučaja Žuta kuća više nema ništa”
Osvrćući se na slučaj “Žuta kuća”, Vukčević je ukazao da pogrešnu percepciju da je za njegovo otkrivanje zaslužan Dik Marti, umjesto tužilaštvo Srbije, ali je rezignirano primjetio da “sada od tog slučaja više nema ništa”.
Prema njegovom stavu, “najgore je što se urušavaju institucije, uključujući i Tužilaštvo za ratne zločine, u kome između ostalog imate formiranu radnu grupu, koja kao prikuplja dokaze za zločine izvršene nad Srbima, a na čijem čelu je jedan poslanik”.
Riječ je o poslaniku Milovanu Drecunu, koji je, prema rečima Vukčevića, svojevremeno bio i dio predmeta koji se odnosio na govor mržnje i ratno huškanje u medijima tokom ratova devedesetih. “Nedopustivo je, strašno i protivzakonito da se zakonodavna i bilo koja druga vlast meša u rad Tužilaštva za ratne zločine i uopšte u bilo koju pravosudnu instituciju, a mi sad toga imamo koliko hoćete”, predočio je Vukčević.
On je konstatovao da su stvari na regionalnom nivou, u pogledu saradnje tužilaštava, u jednom trenutku “postale pozitivne” i da su izveštaji koje su Karla del Ponte i Serž Bramerc podnosili Savjetu bezbjednosti bili “pozitivni”. Vukčević je ilustrovao da je saradnja Beograda, Zagreba i Sarajeva bila “dnevna” i da je to funkcionisalo, ali da se odjednom “sve raspršilo”, jer se u svim zemljama “promjenila politička klima”. Na pitanje da li to znači, kada je riječ o Srbiji, da djelovanje insititucija, poput Tužilaštva za ratne zločine, zavisi od političke klime, on je odgovorio da “mnoge stvari zavise i od ličnosti”.
“Takve institucije moraju da predvode snažne i ličnosti sa integritetom”, istakao je Vukčević i potvrdio da je, kao tužilac za ratne zločine, imao pritiske, naročito “u periodu vlade Vojislava Koštunice, ali da nije trpeo posledice”.
U početku “pristojna komunikacija sa Vučićem”, pa…
Na pitanje zašto je njegova komunikacija sa Aleksandrom Vučićem, na početku vlasti Srpske napredne stranke, bila dobra, a potom je potpuno nestala, Vukčević je ispričao da ga je, po dolasku na vlast, Vučić pozvao “preko jednog čoveka”. Nije želeo da pomene ime, ali je istakao da su on i Vučić “uspostavili pristojnu i korektnu komunikaciju”.
“Međutim, ta komunikacija je prestala i sam kraj je bio vrlo loš. Ja sam posle brzo otišao iz tužilaštva”, rekao je Vukčević i ocjenio da je ta insititucija danas “maltene urušena”, da “skoro ne radi ništa” i “sluša želje političkih vlasti”.
Upitan o relativizaciji zločina, medijskoj promociji osuđenih za ratne zločine i uključenju “deda Ratka” u program televizije sa nacionalnom frekvencijom, Vukčević je predočio da je to pitanje, prije svega, “vlasti i njihovog odnosa prema prošlosti, a ne tužilaštva”.
On se osvrnuo i na nedavni intervju Ane Brnabić za DW, rekavši da je “začuđen da se toliko za taj intervju nije pripremila, jer mu je djelovala kao štreberka”.
“Ona mora da zna da, kao članica Ujedinjenih nacija, mi moramo da poštujemo međunarodne organizacije, poput Haškog tribunala sa kojim imamo i zakon o saradnji, dve pravosnažne presude za genocid, uključujući i Rezoluciju o Srebrenici koja se poziva na presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu”, obrazložio je Vukčević. “Dakle, konstatovano je da se tamo desio genocid i tačka, to je gotovo, ne možete to da negirate”, poručio je Vukčević i ocjenio da takav stav premijerke “na nas baca ljagu”.
“Znate, svaki narod ima vladu kakvu zaslužuje, ali premijerka nas takvim stavovima u velikoj mjeri vraća unazad”, ocjenio je Vukčević, koga to podsjeća na “situaciju kada je onaj mučeni Kostić, u trenutku kada su nam uvodili sankcije, rekao kako ćemo jesti korjenje”. On je primjetio i da stavovi ministarke pravde, pa i premijerke, da Haški sud nje učinio dovoljno na polju pomirenja, govore da “one ne shvataju ulogu Suda”.
Sud se bavi činjenicama i presudama, “a pomirenje bi, na osnovu tih činjenica, trebalo da grade one, odnosno političari”, naglasio je Vukčević.
Upitan zašto u domaćem postupku za Srebrenicu, koji je pokrenut još dok je i sam bio tužilac, djelo nije kvalifikovano kao genocid, već kao ratni zločin i da li to znači da i samo tužilaštvo učestvuje u negiranju te presude, on je odgovorio negativno. Vukčević je precizirao da su “optuženi konkretni ljudi i da svako odgovara u okviru svog umišljaja”.
Prema njegovim riječima, “osobe kao što su Karadžić, Mladić, Tolimir, odgovaraju za genocid, jer je u njihovoj svijesti postojala genocidna namera”. “A za ove optužene u Srbiji nismo našli dokaze da su imali genocidnu namjeru”. Zato smo ih optužili za ratni zločin, nema “nikakve veze između stava Brnabićke i ovog”, rekao je Vučević.
Na pitanje da li smo u pogledu suočavanja sa prošlošću “džabe krečili”, on je priznao da “mu to veoma teško pada”. Vukčević podsjeća da se jedan cijeli tim ljudi trudio da izruči optužene, što je bio veoma težak posao, i da ispunjava međunarodne obaveze, a da se sada dešava ovo što se dešava”.
Odogovarajući na pitanje da li država, bez obzira ko je na vlasti, nikada nije stala iza suočavanja sa prošlošću i suđenja za ratne zločine, on je rekao “da mu je teško da odgovori na to pitanje, ali da se vlast ne može izuzeti i da bi se ta konstatacija mogla odnositi na ovu vlast”. Vukčeviću “ne pada lako” sve ovo što se dešava i smatra da je to “veoma loše” za društvo, “koje ne pokazuje empatiju prema žrtvama i što nema pijeteta prema žrtvama”.
“A to je bila premisa kada je Tužilaštvo za ratne zločine prije 15 godina počelo da radi – pijetet prema žrtvama i pravda za njihove porodice”, zaključio je Vukčević.
“Mladićev sin izneo na TV niz netačnosti”
Sin Ratka Mladića nedavno je izneo niz netačnosti u televizijskoj emisiji u kojoj se njegov otac telefonom uključio u program, izjavio je Vukčević. On je rekao da je bilo pritisaka na porodicu Mladić dok se tragalo za ovim haškim optuženikom, ali da “nije tačno da je supruga Darka Mladića, Biljana dobila otkaz u Telekomu”.
“Koliko se sećam, tadašnji direktor Telekoma Branko Radujko, premjestio je u Podgoricu, ona je to odbila i zbog toga je dobila otkaz”, ispričao je Vukčević.
Međutim, onog momenta kad je uhapšen Ratko Mladić, napomenuo je Vukčević, “pokojni Miodrag Rakić pozvao je Radujka i naložio mu, tako da kažem, da se ona odmah vrati”.
Prema Vukčevićevim riječima, Darko Mladić je iznio i neistinu kada je rekao da je “u trenutku hapšenja Mladić mogao da puca”. “Na stolu u toj prostoriji su bila dva pištolja, jedan neispravni Glok, a drugi Zastavin, ali Mladić se njima nije ni primicao”, opisao je Vukčević, ali nije želeo da iznosi više detalja.
(SB)
