Home Novosti BiH ZA NJIH SU “KOOPERATIVNI” I “POŽELJNI”: “Trojka” prepušta energetski suverenitet BiH u...

ZA NJIH SU “KOOPERATIVNI” I “POŽELJNI”: “Trojka” prepušta energetski suverenitet BiH u ruke Čovića i Dodika; Opasnost od podjele…

(…) jednog federalnog ministarstva.

Agresija Rusije na Ukrajinu razorila je političku zaostavštinu i ličnu iluziju Angele Merkel da će predajom energetskog suvereniteta Evrope i Njemačke, Rusiji udovoljiti željama Vladimira Putina i „očuvati miri“. Naivno je vjerovala da će približavanje Rusije Evropi, promijeniti Putina, da će Putin odbaciti svoje imperijalističke ambicije i da rata u Evropi neće biti. Angela Merkel ili nije htjela ili je olako držala da će Putin biti zadovoljan da kontroliše energetski suverenitet, naplaćuje milijarde eura godišnje i u miru gleda svijet oko sebe.

Putin nikada nije Evropu vidio kao svoju zonu interesiranja, bila mu je kao i Angela Merkel korisna budala i pogodno sredstvo da u svojoj stvarnoj zoni interesovanja – granicama bivšeg SSSR-a disciplinuje vojnom agresijom države koje se nisu pokorovale njegovog volji i koje nisu njega pitale o svojoj budućnosti u NATO savezu. Počeo je od Gruzije gdje je nagrađen Nord Stream 1 gasovodom, nastavio u Donbasu, Luhansku i aneksijom Krima za šta je nagrađen Nord Stream 2 gasovodom koji ide direktnom linijom Rusija – Njemačka, a završio invazijom na Ukrajinu za koju bi opet bio nagrađen da Ukrajinci nisu pružili nadljudski otpor i prisilili svijet da obrati pažnju, pošalje im oružje i ne ponovi grešku sa embargom koji je uveden Bosni i Hercegovini 1992. godine.

Popuštanjem tiraninu kakav je Putin neće dobiti ništa osim još bahatijeg tiranina i zločinca koji je spreman na najstrašnije zločine. Evropa je tek u februaru 2022.godine postala svjesna šta znači energetski suverenitet i koliko je skupo plaćena iluzija Angele Merkel i fotelja Gerharda Šredera.

Sličnu praksu u Bosni i Hercegovini međunarodna zajednica primijenila je i u slučaju Milorada Dodika, za kojeg često kažu da je „kooperativan“ i „poželjan partner“. U kojem smislu je Dodik „kooperativan“ možemo samo nagađati ali da je uredno nagrađivan za krize koje je sam proizvodio je činjenica. Nova „kooperativnost“ vjerovatno radi biranja „Osmorke“ u vlast, mogla bi biti nagrađena hidroelektranom Buk Bijela. Projekat iskorištavanja hidropotencijala rijeke Drine vrijedan 320 GWh električne energije godišnje što je na današnjem tržištu oko 350 miliona eura godišnje ili više zavisi od cijene.

Buk Bijela u stvari je rješavanje jednog od najvažnijih strateških pitanja Srbije – nedostatka električne energije. Srbija uvozi 45% svojih potreba električne energije, a što je prema trenutnim cijenama vrijednost do milijardu eura. Prema vlasničkoj strukturi preduzeća koja su dobila koncesiju sva su u većinskom vlasništvu Srbije. Prema načelnom planu u procesu odlučivanja u pitanju Buk Bijele, Srbija bi imala 50% , RS od 25% i FBIH 25% učešća, dakle Srbija 75% i sve se sama pita. Iz svega se može zaključiti da međunarodna zajednica smatra da će se Dodik i Vučić „promijeniti“ ako im se dio energetskog suvereniteta Bosne i Hercegovine isporuči u ruke. I Angela Merkel je mislila 2015 kad je potpisala Nord Stream 2 da će Putin stati samo na Krimu.

Neće samo Dodiku i Vučiću pripasti dio energetskog suvereniteta Bosne i Hercegovine, ipak su Dragan Čović, Zoran Milanović i Andrej Plenković bili jednako „kooperativni“, a i „nositelji su europskih vrijednosti“. Nagrada je „južna interkonekcija“ kojom bi se tečni gas sa terminala na otoku Krku dopremao u Bosnu i Hercegovini.

Naravno sve bi išlo preko Čovićevog interesnog područja HZ HB i za te potrebe bi bilo osnovano novo preduzeće „Gas HZ HB“ koji bi vjerovatno bio „ekskluzivin dobavljač“ tečnog gasa sa Krka za Bosnu i Hercegovinu. Stvar je jednostavna, Republika Hrvatska gas kupuje od Amerike i isti putem gasovoda „južne interkonekcije“ dostavlja u Bosnu i Hercegovinu.Suština je da će Bosna i Hercegovine prvo morati da se dogovori sa Hrvatskom pa onda sa Čovićem. Uz to Čoviću je nakon propasti sve i jednog javnog preduzeća u HZ HB potreban novi izvor finansiranja, ali i sredstvo ucjenjivanja kako bi se udovoljilo njegovim političkim i privatnim željama. Energetski suverenitet Bosne i Hercegovine u njegovim rukama čini se kao podesno sredstvo za ono za šta mu je potrebno.

I u slučaju Čovića međunarodna zajednica naivno misli da će sada HDZ prestati sa opstrukcijama, da su dobili „sve što su htjeli“, a u stvari istina je da su im nakon Šmitovih nametanja i nakon što su odabrali „Osmorku“ apetiti samo porasli.

Međutim dalja razgradnja energetskog suvereniteta Bosne i Hercegovine ogleda se u najavljenoj podjeli Federalnog ministarstva energetike, rudarstva i industrije na dva ministarstva – Federalno ministarstvo privrede i Federalno ministarstvo energetike i rudarstva.

Čović će nesumnjivo iskazati prvo interes za namjensku industriju da bi stvorio kritičnu masu podrške da se ipak napravi „ustupak“ radi namjenske industrije, a da se preda energetika. To je pogodno sredstvo da dobije ono što želi HZ HB Gas, a naspram sebe ima „Osmorku“ koja ne postavlja uvjete. Ukoliko bošnjačka politička reprezentacija pristane na podjelu ovog ministarstva pristali su da ustupe dio državnog suvereniteta, a sa kojim se HDZ neće zadvoljiti već će tražiti još. I još. I još.

Lekcije koje je međunarodna zajednica naučila sa Putinom valjda su bile dovoljne da shvate da se politički nasilnici kao Dodik i politički ucjenjivači kao Čović ne mijenjaju. Jedan postaje agresivniji i nasilniji, drugi traži nove ucjene i blokade, a obojici rastu apetiti. Da li je međunarodna zajednica uzela u obzir da bi Vučić sredstva od milijardu eura koja troši za kupovinu električne energije, mogao ulagati u oružje nakon što obezbijedi Buk Bijelu? Ili misle da su se Vučić i Srbija „promijenili“?

Što se tiče istočne interkonekcije, nju međunarodna zajednica neće dozvoliti jer su svoje lekcije u Rusiji naučili.

(NAP)