Par dana poslije potresa, osvanula je slika na društvenim mrežama, a na njoj se vidi jedna građevina, potpuno netaknuta, dok su oko nje stravični prizori, beton, prašina… Scena je nadrealna.
Kahramanmara, grad u južnoj Turskoj, je jedan od najpogođenijih u katastrofalnom potresu 6. februara, u ranim jutarnjim satima.
Podsjetimo, grad se dva puta zatresao, i to prvi put kad je jačina potresa bila 7,8 i drugi koji je bio magnitude 7,5 po Richteru. To je bilo dovoljno da se većina zgrada sruši do temelja. Prema zadnjim informacijama, preko 23 hiljade ljudi je umrlo, preko 80 hiljada ozlijeđeno. Za mnogima se još traga…
Par dana iza potresa, osvanula je slika na društvenim mrežama, a na njoj se vidi jedna građevina, potpuno netaknuta, dok su oko nje stravični prizori, beton, prašina… Scena je nadrealna.
Zgrada Komore inženjera građevine ostala netaknuta
– Zgrada na slici je u Kahramanmaraşu, to je zgrada predstavništva Komore inženjera građevine. Druge riječi nisu potrebne. Znanstvenici i inženjeri imaju znanje za izgradnju struktura koje će preživjeti tako veliki potres. Kad bi se znanost i tehnologija primjenjivale za dobrobit ljudi! – napisali su na Twitteru.
Mnogi stanovi za koje su nekoć građani tako dugo marljivo štedjeli, uređivali i činili ih ugodnima za život sada leže u hrpi ruševina nakon snažnog potresa koji je pogodio Tursku.
Nove i stare zgrade, neke izgrađene tek prije šest mjeseci, raspale su se. Druge su se spljoštile poput betonskih palačinki.
Nije poznat puni opseg štete od potresa magnitude 7,8 u ponedjeljak i neprekidnih naknadnih potresa koji su izazvali katastrofu u Turskoj i Siriji, ubivši više od 24.000 ljudi.
Stručnjaci kažu da Turska ima propise za sprječavanje takve katastrofe. Ali ih građevinske tvrtke bijedno provode, od kojih su najveće često bliske predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu.
Dužnosnici kažu da je 12.141 zgrada ili uništena ili ozbiljno oštećena u Turskoj.
Budući da je prvi potres bio tako snažan, “šteta je bila za očekivati, ali ne i vrsta štete kakvu sada vidite”, rekao je Mustafa Erdik, profesor na Sveučilištu Bogazici u Istanbulu, za francusku novinsku agenciju Afp.
Čak i ako se zgrada sruši, ljudi se obično mogu sakriti dok ih spasioci ne pronađu, rekao je.
Ali ovoga puta, dodao je, zgrade su se “urušile poput palačinki”.
“Podovi se slažu jedan na drugi”, rekao je Erdik, koji je član i Turske zaklade za potrese, što znači da su mali izgledi da će ljudi biti pronađeni živi.
Pa zašto su se zgrade srušile?
Uzroci su obično povezani s lošom kvalitetom betona, koji je ponekad pomiješan s previše vode i šljunka, a premalo cementa, kaže Zihni Tekin, konzultant na Tehničkom sveučilištu u Istanbulu.
Ostali razlozi uključuju čelične šipke koje su pretanke za armaturu stupova, što utječe na izdržljivost zgrade, rekao je inženjer.
Nekoliko američkih stručnjaka za protupotresnu gradnju, gledajući fotografije i video zapise zgrada koje su se složile poput palačinki, reklo je da je glavna greška već sad očigledna: to su neelastične betonske zgrade, koje imaju neadekvatnu konfiguraciju željeznih armaturnih šipki što omogućuje da beton postane krt i eksplodira prema van, prenosi njemačka agencija dpa.
“Stambene zgrade u tom području većinom su napravljene od krtog betona i iznimno su osjetljive na trešnju uzrokovanu potresima”, objavila je tvrtka Miyamoto International za građevinski inženjering.
Takve su zgrade pokazale ranjivost na potrese diljem svijeta, uključujući Meksiko i Novi Zeland.
“Ako vam noseći stupovi eksplodiraju prema van, podovi će se samo naslagati jedni na druge”, rekao je profesor James Dolan, stručnjak za sustave rasjeda u Kaliforniji i Turskoj.
“Ista je stvar uvijek iznova i iznova u potresima u cijelom svijetu, gdje je taj tip gradnje iznimno čest. Znamo da će se srušiti na isti način.”
Spasioci tragaju u ruševinama
Drugi razlog zašto zgrade mogu biti osjetljive na urušavanje je nedostatak odgovarajućih veza između okomitih stupova i vodoravnih podova, i te veze pucaju u trešnji izazvanoj potresima, rekao je Dolan.
Tekin je također okrivio nisku kvalitetu obrazovanja inženjera i arhitekata, unatoč tome što su se privatna sveučilišta pojavila diljem Turske.
Turski dužnosnici također su se kockali ublažavanjem propisa.
Turska pravila o gradnji, temeljena na kalifornijskim, redovito su revidirana od potresa 1999. u sjeverozapadnoj Turskoj.
Posljednja revizija bila je 2018.
“Na papiru standardi postoje, a poslovi nadzora povjereni su privatnim tvrtkama”, rekao je istanbulski arhitekt Aykut Koksal.
No, nadzor je slab, dodao je, dajući graditeljima veću slobodu da slijede – ili ne – pravila.