Jedan od možda najvećih srebreničkih gazija koji je svoj život dao za odbranu Srebrenice i domovine Bosne i Hercegovine
Gazija! Memišević (Hajdar) Nurija – Nurica 1966-1993 g.
Možda moje nije relevantno da pišem o Nurici, ali mi zasigurno daje više od onih koji pišu o njemu il ga malo il nikako nisu poznavali.
Nurica je moj komšija, moj školski (OS), moj drug, drug mojih drugova Nerdina, Maljokija, Fikre, Salke, Redzepa, Mustafe, Fahre, Mrkog, itd, itd. Nurica je dijete Bosanske ulice ili bolje rečeno Džanića. Nurica je 4. dijete od poštenih i primjernih roditelja Hajdara i Hajre.
Brat Hajruš, rahmetli Fahro, rahmetli Kiko ( koji je nesretnim slucajem nastrado u Drini u Bjeljini) i sestre, svi cestiti u porodici. Ko osnovci svaki dan se igralo lopte kod OS Hacam Midhat, kupanja po Krizevci i drugih igrarija. A Bgm jedan dan smo nas dvojica i zijan dobar napravili. Stas djecija posla. Kako odrastamo i mjenjamo se. Nurica je bio stalozen momak, al u raji pravi zezator. Pre nesretnog rata pocinje raditi, upoznaje čestitu djevojku S.R..Čestit momak naravno upoznaje čestitu djevojku. Pocetkom Aprila 92 g., kad ljudi idu iz Bratunca, kad hodamo ko muhe bez glave, a rat mirise. Ja stojim isped Stare Samoposluge kod kina, onako sav nikakav, prilazi meni moj drug Nurica i veli. Hos ti Murke za Tuzlu? Necu, nemam nikog u Tuzli, veli on meni necu ni ja.Hajmo kuci.Zajedno krenemo kuci i pozdravimo se pred njegovom kapijom ne znajuci da se vise nikad u Bratuncu necemo vidjeti. Posle toga prvi put se srecemo u Junu 92 g.i dobro se ispricamo. Sjetimo se svih nasih jarana. Nurica izrasta u pravog heroja. Nismo bili zajedno al bi se svaki put dobro ispricali kad bi se sreli. Imo je zelju da udjemo u Bratunac, da ode do kuce i uzme slike gdje slikan sa svojom voljenom. Znam da sam mu rekao da pripazi, mora se rat prezivjet. Imao je Nurica bitaka i bitaka, al bas jakih bitaka i uvijek je pobjedjivao. Al kobna je bila ta 16.01.1993 god.. Iako sam stulo i jedva se kreto, ipak sam otisao do Srebrenicke bolnice. Lezi moj Nurica na stolu, kao da spava. Nisam mogao da vjerujem….
Nek ti je vječit Džennet Gazijo
