Oštra politička razmjena u Republici Srpskoj dobila je novo poglavlje nakon izjave Nebojše Vukanovića, koji tvrdi da je ponašanje vlasti uoči posebne sjednice Narodne skupštine RS pokazalo, kako kaže, “suštinu režima” i njegovu navodnu podređenost interesima Zagreba. Povod spora je dogovor oko prijedloga rezolucije i materijala za posebnu sjednicu posvećenu osudi veličanja ustaških zločina i NDH, zakazanu za ponedjeljak.
Ključna tačka spora: dogovoreni sastanak koji se nije desio
Prema objavljenim navodima, opozicija tvrdi da je vladajuća struktura izbjegla dogovoreni sastanak sa šefom Kluba poslanika SDS-a Ognjenom Bodirogom, na kojem je trebalo “usaglasiti prijedlog rezolucije i materijal” za sjednicu.
Vukanović je to opisao rečenicom koja je odmah postala centralni citat:
“Maske su potpuno skinute… režim u Republici Srpskoj… toliko podređen interesima Zagreba da danas nisu željeli doći na dogovoreni sastanak…”
U političkoj praksi, ovakvi sastanci su često “tehnički” dio posla: dogovor o tekstu, proceduri, eventualnim amandmanima i rasporedu. Međutim, kada se sastanak ne desi, to postaje politička poruka. Opozicija to čita kao izbjegavanje teme ili kalkulaciju, dok vlast u ovakvim situacijama često insistira da se radi o procedurama ili različitim prioritetima.
Vukanovićev napad: “jedinstvo” u govoru, blokada u praksi
U nastavku reagovanja, Vukanović dodatno pojačava optužbe i tvrdi da oni koji često pozivaju na “srpsko jedinstvo” sada ne žele ni minimalni dogovor sa opozicijom, te to veže za regionalne političke odnose.
“SNSD i Mazalica… ne žele da se sastanu sa poslanicima SDS-a zbog Čovića, Thompsona i pobratima iz HDZ… što je neviđena drskost, podaništvo i akt izdaje nacionalnih interesa.”
Ovakva konstrukcija ima dva cilja: prvo, da se protivnik prikaže kao neko ko “popušta” zbog partnera; drugo, da se opozicija predstavi kao “dosljedna” u temi koja je emotivno i historijski osjetljiva.
Zašto je tema rezolucije posebno osjetljiva?
Kada se u regionu otvore teme koje dotiču ustaštvo, NDH i veličanje zločina, reakcije su gotovo uvijek burne. Razlog je jasan: istorijsko pamćenje je i danas dio politike, a političari često koriste simboliku i prošlost kao alat mobilizacije birača.
Zato je i posebna sjednica o osudi veličanja ustaških zločina tema koja može dobiti široku pažnju, ali i izazvati pokušaje manipulacije. Ako se sjednica pretvori u međusobno optuživanje, rezolucija može ostati u sjeni političkog obračuna.
Širi okvir: Vukanović već ranije koristio “Zagreb” kao argument
Vukanović već duže vrijeme gradi narativ da vlast u RS selektivno reaguje u situacijama gdje su uključeni akteri iz Hrvatske ili politički odnosi s Zagrebom. U ranijim istupima on je tvrdio da bi reakcije režima bile “dramatično drugačije” da su okolnosti obrnute, te je govorio o “muku” i izbjegavanju oštrih reakcija “da se ne zamjere Zagrebu”.
Zbog toga se i ova izjava uklapa u širi obrazac njegove komunikacije: istu tezu koristi kao “dokaz” političke podređenosti, sada kroz temu parlamentarnog dogovora i rezolucije.
Šta sada? Dva moguća scenarija
-
Sjednica ide “tvrdo”: rasprava puna optužbi, fokus skreće s sadržaja rezolucije na političke obračune, a javnost dobija još jedan sukob bez jasnog ishoda.
-
Sjednica ide “kontrolisano”: nakon početnih prepucavanja, pokušava se doći do zaključaka koji imaju minimalan konsenzus, kako bi se rezolucija ipak usvojila ili barem formalno “odradila”.
Koji će scenario prevladati zavisi od političke procjene: da li je vladajućima isplativije da rezolucija prođe bez drame, ili da se sjednica pretvori u platformu za političko pozicioniranje.
Zašto je ovo bitno za građane?
Iza velikih riječi (“izdaja”, “podaništvo”, “maske su pale”) stoji praktično pitanje: da li institucije rade ili služe za stalnu kampanju. Građani, posebno u ekonomskim i socijalnim krizama, često očekuju da parlamenti rješavaju životne probleme. Kada se institucije zadrže na simboličkim temama, dio javnosti to vidi kao izbjegavanje realnih pitanja.
S druge strane, tema osude veličanja zločina nije beznačajna: ona govori o društvenim vrijednostima i granicama tolerancije prema ekstremizmu. Ali da bi bila “korisna”, mora biti vođena odgovorno i jasno.
Vukanovićev istup je politički napad visokog intenziteta, vezan za konkretan institucionalni povod — dogovor oko rezolucije i posebne sjednice. Opozicija tvrdi da izostanak sastanka pokazuje političku kalkulaciju i odnose s partnerima, dok će vlast vjerovatno pokušati minimizirati optužbe i prebaciti priču na proceduru. Kako god, tema će dominirati javnim prostorom sve do sjednice.
Pročitajte i: Vasković tvrdi: Dodiku stigla ponuda koju ne može izignorisati – odbije li, slijedi kraj?
