Budućnost Ureda visokog predstavnika (OHR) ponovo je postala jedna od najvažnijih tema međunarodne politike kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Rasprava u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija pokazala je da se međunarodni pristup ovom pitanju mijenja, ali i da među velikim silama postoje značajne razlike u pogledu načina na koji bi međunarodna supervizija u BiH trebala izgledati u budućnosti.
Posebnu pažnju izazvale su poruke predstavnika Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine. Iako se njihovi stavovi ne mogu poistovjetiti, činjenica da se iz Washingtona sve otvorenije govori o preuzimanju odgovornosti domaćih institucija daje dodatnu težinu raspravi o budućnosti OHR-a.
Rusija bez zadrške traži ukidanje OHR-a
Predstavnik Rusije u Ujedinjenim nacijama Vasilij Nebenzja ponovo je iznio stav Moskve da je potrebno ukinuti funkciju visokog predstavnika i zatvoriti OHR, i to bez dodatnih uslova.
Ruska strana smatra da međunarodna supervizija predstavlja oblik vanjskog utjecaja na unutrašnje političke procese u Bosni i Hercegovini. Nebenzja je posebno kritikovao djelovanje OHR-a i osporio legitimitet imenovanja Christiana Schmidta, insistirajući na tome da bi izbor visokog predstavnika trebalo potvrditi Vijeće sigurnosti UN-a.
Moskva već duže vrijeme zastupa takav pristup, a posljednje obraćanje u New Yorku pokazuje da od njega ne namjerava odustati.
Kina upozorava da privremena rješenja ne smiju postati trajna
Slične poruke stigle su i iz Pekinga.
Kineski predstavnik Fu Cong ocijenio je da su sistem visokog predstavnika i bonska ovlaštenja uspostavljeni kao posebni aranžmani za određeni period te da ne bi trebali postati trajni dio političkog sistema Bosne i Hercegovine.
Time je Kina još jednom potvrdila svoje protivljenje dugoročnom nastavku međunarodne supervizije.
Ipak, najviše pažnje u političkim krugovima privukao je stav američke administracije, koji se u određenim elementima približava ideji veće odgovornosti domaćih institucija.
Amerika poslala poruku koja je posebno odjeknula
Zamjenica američkog predstavnika u Vijeću sigurnosti UN-a Tami Bruce poručila je da je došlo vrijeme da domaći politički lideri preuzmu odgovornost za rješavanje problema u vlastitoj zemlji.
Prema njenim riječima, uspjeh visokog predstavnika može značiti i stvaranje uslova u kojima njegova funkcija više neće biti potrebna.
Naglasila je da Sjedinjene Američke Države podržavaju stabilnu, sigurnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu, uz puno preuzimanje odgovornosti domaćih institucija i političkih predstavnika.
Ova poruka posebno je značajna jer pokazuje da Washington želi drugačiji odnos prema političkoj odgovornosti unutar BiH.
Ipak, američki stav ne treba tumačiti kao bezuslovnu podršku trenutnom zatvaranju OHR-a. Podrška većoj odgovornosti domaćih institucija nije isto što i dogovor o datumu, uslovima i proceduri ukidanja međunarodne supervizije.
Evropske zemlje ne odustaju od OHR-a
Dok Rusija i Kina zagovaraju ukidanje OHR-a, a iz Washingtona stižu poruke o većoj odgovornosti domaćih političara, Velika Britanija i Francuska ostaju među najvažnijim zagovornicima nastavka međunarodne supervizije.
Britanska predstavnica u Vijeću sigurnosti UN-a izričito je podržala nastavak rada OHR-a, naglašavajući da uslovi iz programa 5+2 još nisu ispunjeni.
Upravo taj program predstavlja ključni okvir za zatvaranje Ureda visokog predstavnika.
Riječ je o pet ciljeva i dva uslova koje je potrebno ispuniti prije okončanja međunarodne supervizije. Među njima su pitanja državne imovine, vladavine prava, fiskalne održivosti i političke stabilnosti.
Evropska unija također podržava perspektivu u kojoj bi Bosna i Hercegovina preuzela punu odgovornost za svoje institucije, ali zatvaranje OHR-a povezuje s ispunjavanjem utvrđenih uslova.
Šta sve ovo znači za Bosnu i Hercegovinu?
Za Bosnu i Hercegovinu ovo nije samo diplomatska rasprava između velikih sila. Pitanje budućnosti OHR-a direktno je povezano s funkcionisanjem državnih institucija, Dejtonskim mirovnim sporazumom i ukupnim političkim odnosima u zemlji.
Jedno od ključnih pitanja jeste da li domaći politički predstavnici mogu postići dogovor o najvažnijim državnim pitanjima bez međunarodnih intervencija.
Dok jedni smatraju da je zatvaranje OHR-a neophodan korak prema punom suverenitetu BiH, drugi upozoravaju da bi odlazak međunarodnog faktora bez ispunjavanja potrebnih uslova mogao otvoriti dodatna politička i institucionalna pitanja.
Zato je važno razlikovati političke poruke od konkretnih odluka. Na posljednjoj sjednici Vijeća sigurnosti nije postignut dogovor o zatvaranju OHR-a, niti je najavljeno njegovo neposredno ukidanje.
Ipak, međunarodna rasprava pokazuje da se pitanje budućnosti ove institucije ponovo nalazi u samom vrhu diplomatskih prioriteta.
Hoće li Bosna i Hercegovina u narednom periodu dobiti drugačiju međunarodnu poziciju i koliko će domaći političari zaista biti spremni preuzeti odgovornost za budućnost zemlje, ostaje jedno od najvažnijih pitanja koje će obilježiti političke procese u narednom periodu.
