“Miloševićeva politika je oživjela duh nacionalizma u Hrvatskoj.”
Predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin Ban” i redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, akademik Suad Kurtćehajić, bio je gost našeg specijalnog izdanja Sunčanog jutra.
Prisjetili smo se mukotrpnog, pa i tragičnog puta Bosne i Hercegovini u borbi za nezavisnost.
– Nije to bilo nimalo jednostavno. Međunarodna zajednica je počela sa konferencijom 7. septembra 1991. godine, da pomogne Jugoslaviji da se razriješi problem, jer već su počeli sukobi između Srba i Hrvata. Dok je trajao problem, to je bio građanski rat. Hrvatska je tek priznata 15. januara 1992. godine. Jugoslavija je bila zaista nešto što je cio svijet poštivao. I međunarodna zajednica je dugo bila na pozicijama da se Jugoslavija očuva. Čak nisu tačne ni tvrdnje koje često srpska politika iznosi da su krivi Njemci, Austrijanci, itd. za raspad Jugoslavije. Ne, svi su davali podršku Jugoslaviji. Problem je bio nacionalizam koji je bio jak u Srbiji, koji je “zdrmao” Jugoslaviju i čiji je nosilac bio Slobodan Milošević, koji lično vjerovatno nije bio nacionalista. Ali je koristio nacionalizam kao kartu da ostane na vlasti. Uzdrmao je temelje na kojima je Jugoslavija stvorena, temelje bratstva i jedinstva, ravnopravnosti naroda i narodnosti. Onda je došlo do krize. Moram reći da je takvu politiku Miloševića iskoristio Tuđman. Miloševićeva politika je oživjela duh nacionalizma u Hrvatskoj, kazao je Kurtćehajić.
Dodaje, Bošnjaci su voljeli Jugoslaviju.
– Bosna i Hercegovina nije obnovila državnost ni u Osmanskoj državi, ni u Austrougarskoj, ni u Kraljevini SHS ni Kraljevini Jugoslaviji, nego u Titovoj Jugoslaviji. Postojala je jaka, emotivna veza, i BiH i njenih naroda, posebno bošnjačkog naroda, koji se ostvario u Jugoslaviji. Narodi u BiH nisu nikada imali takav sklad kao u vrijeme Titove Jugoslavije. Onda dolazi period nacionalizma za koji ja kažem, Bakarić je prije smrti rekao da, ako bi se ikada desila plima srpskog nacionalizma, to Jugoslavija ne bi izdržala. Izdržala je plimu hrvatskog nacionalizma, a srpskog ne bi. Onda se desilo redefiniranje Jugoslavije na način da 28. marta 1989. godine, mijenja se Ustav Srbije, ustavnim amandmanima se ukida Kosovu i Vojvodini status koji su imali. Dolazi do jedne krize. Međunarodna zajednica pokušava razriješiti taj problem i da vidi kako reaguju pojedine zemlje Jugoslavije. Stvorila je i Arbitražnu komisiju koja je trebala pomoći u razriješenju problema, naveo je.
On smatra da nije trebalo olako odbaciti prijedlog da Alija Izetbegović bude predsjednik ili premijer tadašnje Jugoslavije.
– To je bio dobar prijedlog. Predsjedavajući Predsjedništva Izetbegović je otišao u Ameriku, te se vratio, oklijevao je i na kraju se odustalo. Adil Zulfikarpašić je bio na televiziji i rekao je: “Moramo nešto shvatiti, imat ćemo rat ili dogovor sa Srbima. A imamo dobar dogovor sa Srbima.” Akademik Filipović je rekao, da se to prihvatilo, uradilo bi se pod međunarodnom supervizijom. A Stjepan Kljujić je u jednoj od emisija rekao, da su se tada dogovorili Bošnjaci sa Srbima, Hrvatska se ne bi branila u Vukovaru nego u Umagu, drugim riječima, gotovo je ne bi ni bilo. Hrvati bi itekako trebali biti zahvalni Bošnjacima, jer su spasili njihov put u nezavisnost. Hrvatska nikada ne bi mogla imati ovakve granice, to sam gotovo siguran. I bila bi secesionistička, ocijenio je akademik Kurtćehajić.
Pogledajte cijeli razgovor.
(O kanal)
