Ponekad se čini da jezik i pismo treba štititi i od njihovih, odveć, revnosnih čuvara, zaključio je Bugarski.
Zakon o upotrebi srpskog jezika u javnom životu i zaštiti i očuvanju ćiriličkog pisma se zbog slabosti u najvećem dijelu neće moći primjenjivati, niti ta primjena kontrolisati, ocijenio je lingvista i profesor Filološkog fakulteta Ranko Bugarski.
„On nije ni donet da bi se dosledno i dugoročno primenjivao, nego za jednokratsku političku upotrebu. Stoga i deluje kao objava odanosti srpskom jeziku i ćirilici, pre nego kao ozbiljan pravni instrument“, naveo je Bugarski u autorskom tekstu za Danas poslije analize pojedinih odredbi zakona.
„Uz večitu temu ugroženosti, možemo pitati od koga se to štiti srpski jezik i ćirilica? Od susednih jezika? Od nesrba? Od Srba latiničara? Izgleda da je jezik najviše ugrožen domaćom nepismenošću i nekulturom, ali za sistematsko bavljenje ovim problemom nedostaje volje i vremena, velikim delom upravo zbog stalne zaokupljenosti ćirilicom i identitetom“, naglasio je on.
Ocijenio je da će zakon vjerovatno biti „zaboravljen prije stupanja na snagu“.
Ponekad se čini da jezik i pismo treba štititi i od njihovih, odveć, revnosnih čuvara, zaključio je Bugarski.
