Portal „Slobodna Bosna“ nastavlja serijal iz povijesti
Glavni lik naše današnje priče iz povijesti je najveći među Velikim vezirima Osmanskog Carstva, Mehmed paša Sokolović.
Rodio se kao Bajica Sokolović oko 1506. godine u Sokolovićima kod Rudog.
Sa šest godina odveden je u janjičare, gdje ga prevode na islam i daju mu ime Mehmed. Bio je iznimno sposoban vojskovođa i diplomat, pa su unapređenja tekla vrlo brzo. Sudjelovao je u ratovima protiv Rusije, Venecije, Habsburgovaca i Svete lige (savez sredozemnih kršćanskih država). Za Velikog vezira imenovan je 1565. godine.
Tu je funkciju (odgovara današnjoj funkciji premijera) obnašao tijekom vladavine triju sultana, što je bila rijetkost. Tako je igrao veliku ulogu u stvaranju moći Carstva. Borio se protiv mita, korupcije i utjecaja harema na dvor. Svoj položaj učvrstio je ženidbom s 40 godina mlađom Esmom, kćeri prijestonasljednika Selima I. Dao je izgraditi nekoliko mostova, a među njima i onaj na Drini, iz poznatog romana Na Drini ćuprija nobelovca Ive Andrića.
Most je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine, a gradio ga je tada najčuveniji turski arhitekta Kodža Mimar Sinan. Izgrađen je u istočnjačkom stilu i predstavlja remek dijelo tadašnjeg graditeljstva. Ima 11 lukova sa blagim usponom prema sredini i silaznom rampom na lijevoj obali. Iznad lukova čitavom dužinom mosta proteže se profilisani vijenac iznad koga je ograda mosta.
Ukupna dužina iznosi 179,5 m, visina nad normalnim vodostajem rijeke 15,40 m a širina mosta 6,30 metara. Most je građen od kamena, sedre, odnosno bigra, koji je dovezen iz Višegradske banje. Iznad šestog stuba nalaze se sa obe strane proširenja. Na prilaznoj rampi lijeve obale nalaze se tri otvora završena prolomljenim lukovima. Na sredini mosta je izgrađena sofa koja je predviđena za odmor prolaznika, a preko puta sofe je ugrađen kameni portal. Na sredini se nekada nalazila i kućica sa drvenom kapijom i mostovskom stražom, pa je zbog toga ovaj dio mosta nazvan kapija. Ovdje se nalaze i dvije ploče od bijelog mramora sa stihovima pjesnika Nihadija na arapskom pismu, koji govore o graditelju i godini izgradnje.
Mlađi natpis na donjoj tabli napisan je na arapskom pismu:
„Gospodin Mehmed-paša, Asaf svoga vremena,
čijom uzvišenom osobom svijet postiže slavu,
potrošio je svoj imetak u zadužbine radi božjeg zadovoljstva.
Niko neće reći za imetak, koji se troši u zadužbine, da je rasipanje.
Za života je utrošio zlato i srebro u zadužbine,
bio je svjestan, da su svakome njegova djela najbolje potomstvo.
U Bosni na rijeci Drini sagradi veliki most,
i od svodova na toj rijeci napravi red.
Na takvoj dubokoj i snažnoj rijeci,
preci ne mogaše ništa sagraditi.
Božjom pomoću osnivač, gospodin Mehmed-paša učinio je,
da se njegovo ime spominje s poštovanjem i blagonaklonošću.
Podigao je most, kojem na svijetu nema ravna.
Nemoj reći da je propao imetak, koji se troši u ovkavo dobro djelo.
Nadam se u svevišnjeg boga, da će njegovom osnivaču dani sretno prolaziti,
i da u životu nikad neće tugu osjetiti.
Nihadi, videći dovršetak (mosta), reče mu kronogram:
`Neka Allah blagoslovi divni, veliki i najljepši most!`“
979h. ( 1571-1572.)
Most je jedan od najznačajnijih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a u julu 2007. godine upisan je u UNESCO listu svjetske kulturne baštine.
Radio je na prokopavanju kanala na Bosporu. Ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Osmanskog Carstva i umro kao žrtva zavjere 1579. godine.
Mehmed-paša je posljednjih desetak godina vezirovanja održavao Carstvo na vrhuncu vojno-političke moći te kulturno-prosvjetnog i graditeljskog procvata.
Istaknuvši se u ratovima sa Ugarskom i Austrijom, u vrijeme sultana Sulejmana I. Veličansvenog, Mehmed-paša Sokolović obavlja razne dužnosti. Već 1543. bio je zapovjednik dvorske straže, a 1546. biva unaprijeđen u kapundan-pašu. Za daljnje ratne zasluge, posebno na istoku i u perzijskoj vojni 1555. godine dobija položaj trećeg vezira. Diplomatski i vojni uspjesi otvorili su put Mehmed-paši ka položaju prvog činovnika Carstva – 28. lipnja 1565. godine postaje velikim vezirom.
Nakon pogibije Sulejmana Veličanstvenog pod opsjednutim Sigetom 6. rujna 1566., janjičari nakon tri dana jurišem zauzimaju Siget. Odrubljenu glavu Nikole Šubića Zrinskog, Mehmed-paša Sokolović šalje svom nećaku, Gulabi-agi, budimskom namjesniku sa zadatkom da je proslijedi do Beča na ugarski carski dvor. Mehmed-paša je u međuvremenu, a uz pomoć carskog štitonoše Džafer-bega, puna tri dana krio od vojske i ostalih carskih dostojanstvenika smrt Sulejmana Veličanstvenog. Tom junačkom pogibijom i priznanjem da je Sulejman umro, završen je planirani pohod na Beč.
Za vladavine Selima II. samostalno je vodio osmansku politiku. Učvrstio je osmansku vlast u Moldaviji i Vlaškoj, skršio pobunu u Jemenu te osvojio Cipar. Premda je u pomorskoj bitki kraj Lepanta 1571. osmanska flota doživjela težak poraz u srazu s brodovljem Svete lige, za nepunih godinu dana obnovio je osmansku flotu te prisilio Mletačku Republiku da prizna Osmanskomu Carstvu vrhovnu vlast nad istočnim Sredozemljem. Također je ojačao disciplinu u vojsci, radio na razvijanju prosvjete, književnosti i umjetnosti, planirao radove na probijanju Sueskoga kanala i kanala Don–Volga.
Mehmed-paša je podizao brojne zadužbine i vakufe širom Carstva, a u svom je rodnom selu Sokolovićima kod Rudog izgradio džamiju. Podizao je mostove na prostoru Bosne i Crne Gore: uz već spomenuti most na Drini u Višegradu, dao je izgraditi i Arslanagića most u Trebinju, Vezirov most u Podgorici, most na ušću Žepe u Drinu, i Kozju Ćupriju u Sarajevu. Kao član vezirskog vijeća utjecao na odluku osmanske države da obnovi Pećku Patrijaršiju 1557. Na čelo patrijaršije postavljen je Makarije Sokolović, rođak Mehmed-paše.
Mehmed-paša ubijen je na mučki način. Iza nikad do kraja rasvijetljenog atentata, navodno je stajao sultan Murat Treći, koji je opijen slavom i moći na Mehmed-pašu poslao asasina, koji ga je nožem ubio.
(SB)
