Američki stav – ako je “netaknut” – također se ne spominje, a ambasador Michael Murphy je jasno kazao da se neće tražiti dogovor po svaku cijenu
Pregledao sam komentare koje sam radio za Oslobođenje o Izbornom zakonu i sadašnjem trenutku Bosne i Hercegovine. Sve ih i danas mogu potpisati. Situacija se nije promijenila. HDZ i dalje jaše na nacionalističkoj platformi koja ne vidi državu BiH, već prikriveno traži njeno rasturanje.
ČOVIĆEVO ŠAPUTANJE
Principe Evropskog suda dugo već pokušavaju pogaziti hrvatski nacionalisti i, što je posebno tragično, uz asistenciju međunarodnih pregovarača koji su bili predstavljeni evropskom izaslanicom Einchorstovom, kažu dobrom prijateljicom zastupnice Željane Zovko. Ona svim sredstvima manipulira po separeima EU i pokušava proturiti kod pregovarača i tamošnjih birokrata retrogradnu platformu.
Ne umara se Gospođa zastupnica, kao ni ministar Gordan Radman Grlić, koji je već uvjeren da će visoki predstavnik reformama “ukloniti sve oblike diskriminacije u izbornom procesu i kako bi… svi narodi mogli imati svoje legitimne predstavnike u Predsjedništvu i u Domu naroda”. Kada nisu uspjeli u kancelarijama EU tokom junskih sastanaka sa Charlesom Michelom, sada su se Hrvati okrenuli visokom predstavniku. Od njega očekuju da jednim potezom olovke razriješi njihovo pitanje.
Rano “kukurikanje” o trećem entitetu Antu Jelavića je koštalo funkcije člana Predsjedništva BiH. Promijenilo se od tada mnogo šta. Jelavić je dugo godina izvan sudskog domašaja, jer ima zaštitu Hrvatske, a Čović je, također, bio izbačen iz Predsjedništva BiH odlukom visokog predstavnika krajem marta 2005. zbog navodne zlouporabe položaja i drugih kaznenih djela zbog koje bi bila “ugrožena njegova sposobnost da učinkovito obavlja svoje političke dužnosti” i jer se njima “potkopava funkcioniranje ureda Predsjedništva”. Nakon sudskih procesa Čović se poput feniksa vratio 2007. na političku pozornicu kada je izabran za predsjednika HDZ-a, a onda 2014. za člana Predsjedništva BiH. Kritizirao je na svakom koraku bošnjačku politiku optužujući je za marginalizaciju i majorizaciju Hrvata, koji su ostali bez uticaja na ekonomske, socijalne i finansijske tokove. Navodio je da je Vlada Federacije sve više centralizirala entitet i zaduživala se, a na štetu županija i da je “90% financijskih tokova u rukama Bošnjaka”. Pritom krije da resor ministarstva finansija vodi upravo kadar HDZ-a. I tako oduvijek.
Bošnjaci nisu zaboravili Čovićevo šaputanje stranačkom istomišljeniku o izbornoj reformi kao prvoj fazi u stvaranju III entiteta, ni o BiH kao islamskoj državi, niti javnu podršku RS-a u tamošnjoj Narodnoj skupštini. Zanimljivo je da se posljednjih dana ne oglašavaju mnogo ni Dodik ni Čović, a da je ovaj posljednji ispunio obećanje dato u Izraelu o zamjeni ustaških naziva mostarskih ulica nekim benignijim. Sve liči na zatišje pred očekivanu buru koja se očekuje iz OHR-a s najavama da će Schmidt nametnuti izborni zakon koji će biti po mjeri HDZ-a. Zasada se ne zna u kojem obimu. Ali, ukoliko bi promjene nosile bolju transparentnost i učvrstile integritet izbornog procesa, bh. javnost bi to trebala “progutati”, kao i deblokadu Federacije, jer su je već prihvatile pregovaračke strane u Neumu uključujući i HDZ. Sve ostalo je dio Ustava FBiH. Spominje se cenzus od 3%. Da li je moguće da bi se taj cenzus odnosio na manjine? Visoki predstavnik bi, valjda, trebao zagovarati da manjine zastupljene u kantonima budu predstavljene u Domu naroda, tim prije što presuda Sejdić – Finci jednako čeka.
Ovdje nešto ne štima. Je li ovako izgleda podrška BiH usvojena u Bundestagu o njenom putu u bolju budućnost? Da li to upozorenja britanske ministrice Truss i njena podrška borbi protiv podjela i secesionista Schmidtu ništa ne znače? Američki stav – ako je “netaknut” – također se ne spominje, a ambasador Michael Murphy je jasno kazao da se neće tražiti dogovor po svaku cijenu, što bi značilo po cijenu presuda Evropskog suda za ljudska prava “da nije prihvatljiva neutemeljena razlika vrednovanja glasa” za što postoje ne samo pravni već i duboko moralni i ljudski argumenti. Zar se zaista visoki predstavnik sprema da zbog HDZ-a izvrši atentat na državu BiH u koju je Schmidt došao, valjda, da štiti njen integritet, a ne da ga razgrađuje rješenjima koja nisu prihvatljiva ni u njegovoj vlastitoj državi i nigdje u Evropi.
NA STRANI HDZ-A?
Nadam se zaista da Nijemac ne želi biti grobar BiH i ne pristajem vjerovati da se Schmidt svrstao na stranu HDZ-a, kako su najavljivali neki na početku njegovog mandata, niti da sada vraća benefite za ranije dodijeljeni Orden reda Ante Starčevića, koji je dobio iz ruku dobro obaviještenog hrvatskog premijera Plenkovića. Podrazumijeva se da bi šef OHR-a trebalo da radi svoj posao u interesu zaštite suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH i zaštite osnovnih ljudskih prava koja su garantirana Ustavom BiH. Valjda zna da bi svaka odluka protivna evropskim standardima dovela zemlju u još težu situaciju uz uključivanje Suda u Strasbourgu. BiH ima argumente u svojim rukama. I toga i Schmidt mora biti svjestan.
(Oslobodjenje)
