Hoće li Srbija i RS platiti cijenu planirane, ali nerealizirane posjete Lavrova? Je li Lavrovu bila namjera provocirati Evropsku Uniju i težište krize sa Ukrajine prenijeti na BiH? Hoće li RS biti mjesto za potkusurivanje SAD, EU i Rusije? Jesu li Bošnjaci tempirana bomba?
Zašto se za svaku izazvanu krizu okrivljuje Sarajevo? Može li Ustavni sud BiH zaustaviti političke težnje Dodika? Je li opozicija izgubila bitku i prije bitke protiv Dodika na izborima? Da li će biti kandidat na nekoj od izbornih listi? Hoće li zasvirati klavir ili harmoniku? Na ova, ali i ostala aktuelna pitanja za Mrežu FTV-a odgovarao glavni Dodikov strateg Milan Tegeltija.
Na početku, kaže da teško može suditi šta je bio cilj posjete Lavrova Srbiji.
“Činjenica je da je teško racionalnim argumentima razumjeti svu ovu histeriju koja vlada u Evropi povodom dešavanja u Ukrajini i teško je oteti se utisku da se zaista radi sve da više ne postoji pravo na slobodno mišljenje. Vi ste primorani u današnjem zapadnom svijetu da se opredjeljujete, da birate stranu, iako mi ovdje na Balkanu generalno, posebno mi ovdje u BiH, u Srbiji, mi nemamo ništa sa ratom koji se dešava u Ukrajini. To je rat koji se dešava daleko od naših granica. Relativno daleko, sve je to u Evropi blizu. Međutim, ti pokušaji prelijevanja te krize u BiH su zaista zabrinjavajući, ali je očito da se podižu ulozi, da se odnosi između Zapada i ruske Federacije značajno zaoštravaju. Dokle će to ići, to danas ne zna niko.”
Smatra da to nije bila provokacija Rusije EU.
“Makar ja to tako ne vidim. Ne vidim zašto bi Srbija ili Republika Srpska trpjele od Evrope. Ja ne mislim da će Srbija platiti bilo kakvu cijenu bilo čega. Prije svega, Srbija je suverena država koja vodi suverenu vanjsku politiku. Srbija je svoju međunarodnu poziciju jasno iskazala u UN-u. Drugo, Srbija nije uvela nikakve restriktivne mjere prema Ruskoj Federaciji, posebno na nivou bilateralnih odnosa ili restrikcija dolaska ruskih funkcionera kao što je ministar inostranih poslova gospodin Lavrov, ne vidim razloga zašto bi se to tretiralo na bilo koji drugi način osim toga.”
Tegeltija navodi da postoje značajni pritisci na Republiku Srbiju i Republiku Srpsku u pogledu opredjeljivanja.
“Međutim, mislim da ovaj kurs koji je zauzela Republika Srbija i Republika Srpska, da je to ispravan kurs jer to je rat s kojim mi nemamo nikakve veze. Nama je u nacionalnom interesu da imamo dobre odnose i sa Ruskom Federacijom i sa zapadnim svijetom i učinit ćemo sve da to tako i ostane. Gubitkom bilo kojeg od ta dva partnera mi bismo kao narod došli u jednu strateški tešku poziciju.”
Dodik i Čović apsolutno nisu ruski igrači
Ističe da je pogrešna percepcija da je Lavrov trebao doći u Srbiju kako bi svojim, ruskim igračima, dao upute šta da rade.
“Dodik i Čović apsolutno nisu ruski igrači. Dodik je sasvim sigurno srpski igrač i on to i demonstrira svojim ponašanjem. Znači on je igrač Republike Srpske prije svega. Za Čovića vidim da radi u interesu naroda kojeg predstavlja, da je on hvratski igrač prije svega. Transfer krize iz Ukrajine u BiH neće uraditi gospodin Lavrov svojim posjetama Republici Srbiji. Sasvim sigurno je da se taj transfer krize već izdešavao raznim izjavama i ponašanjima pojedinih političkih funkcionera iz Sarajeva. Kao što je gospodin Komšić, gospodin Džaferović, koji su pokušavali da eksploatišu tu krizu. Kad vi projektujete problem BiH kao problem ruskog utjecaja u namjeri da na taj način natjerate Zapad da reaguje u BiH. Ruski utjecaj postoji kroz sferu ekonomije. Ruski narod i sprski narod nisu prijateljski, to su bratski narodi. Prema tome, pošto gospodin Lavrov predstavlja ruski narod i rusku vanjsku politiku, gospodin Dodik predstavlja srpski narod u RS-u, prirodno je da imaju prijateljske odnose. Ja ne vidim da je tu nekakav problem. Zašto ono što kažu predstavnici država Zapada ne bi bilo uplitanje, a ovo što kaže Rusija jeste uplitanje? Ili je uplitanje i jedno i drugo ili nije nijedno.”
Na pitanje jesu li Bošnjaci tempirana bomba, odgovara: “Ja mislim da su Bošnjaci narod koji je konstitutivan u BiH, koji ima u određenom segmentu političke predstavnike koji ne žele da postignu dogovore, koji žele nametanja. Kad želite nametanja i kad izbjegavate razgovore i dogovore, to se sasvim sigurno može nazvati generatorom krize. Nameću generalne koncepte i viđenja BiH na koji način ona treba da funkcioniše. Mislim da je generalni jedan pravac te politike koju prije svega reprezentuje SDA ustvari zamišljen kao stvaranje bošnjačke nacionalne države u kojoj bi ova konstitutivnost i ravnopravnost tri naroda bila samo farsa, maska ispod koje bi se krila dominacija jednog naroda što je recept za uništenje BiH ustvari.”
O Dodikovoj politici Tegeltija kaže da on ima jednu vrlo razumnu i kooperativnu politiku.
“Secesija nikada nije bila politika gospodina Dodika. Niko u RS-u ne govori o secesiji. Vodi politiku zasnovanu na dogovaranju, unutrašnjem konsenzusu. Čitavo vrijeme tražimo unutrašnji dogovor. Ne dogovor pod pritiskom sa strane, ne dogovor lobiranjem sa strane, ne dogovor koji bi značio dominaciju jedne strane, nego dogovor kako da ova zemlja funkcioniše na dobrobit svih ljudi koji u njoj žive. Za dogovor prije svega morate sjesti za stol. Mi ovdje imamo odbijanje razgovora od strane političkog Sarajeva. Koji bi bio razlog da ne razgovaramo o racionalizaciji i optimalizaciji državnog aparata?”