Aida Ćorović došla je u fokus javnosti nakon što je jajima gađala mural posvećen osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, zbog čega je nakratko i privedena u prostorije policije.
“Ja sam godinama aktivistkinja za ljudska prava i moj stav je bio da stanem iza svih žrtava Srebrenice”, rekla je Ćorović nakon privođenja.
https://youtu.be/KMwaZl_uOyM
Ova dobitnica nagrade “Osvajanje slobode”, koju dodjeljuje Fond “Maja Maršićević Tasić”, godinama se bori protiv nacionalizma i fašizma, kao i za prava žena. Borba je to koja traje u nedogled, a osjećaj da se borite protiv vjetrenjača je sveprisutan, piše srbijanski Radio 021.
Aida Ćorović je rođena 1961. godine u Novom Pazaru. Studirala je arhitekturu i historiju umjetnosti umjetnosti u Beogradu.
U Novom Pazaru je u drugoj polovini devedesetih osnovala Urban In, koji je realizovao desetine projekata, a kroz programe ove NVO prošlo je više od 3.000 mladih. Ova organizacija je predstavljala prvi i jedini građanski bunt koji se dogodio u Novom Pazaru. Organizaciju je napustila, jer je, kako je objasnila, “radila neke stvari za koje je smatrala da su časne i bez obzira na to koliko je cijena bila visoka”.
Učestvovala je u arheološkim i arhitektonskim istraživanjima u Novom Pazaru i okolini, likovnu kritiku je objavljivala u listu “Likovni život”, a radila je i na RTV Politika, NTV Studio B i Trećem kanalu.
“Kraj osamdesetih je pored ostalog obilježila i ekspanzija malih TV i radijskih stanica, tražila su se nova, mlada lica i ja sam, prilično egzaltirano, uplovila i u te vode. Najprije počinjem raditi na TV Politika, gdje sam bila saradnica Milanu Langu u pravljenju zabavne emisije ‘Noć sa zvezdama’. U to vrijeme intenzivno i strasno posjećujem beogradske galerije i pišem likovnu kritiku za Likovni život, tada najrespektabilniji časopis posvećen savremenoj umjetnosti u Srbiji. Dani su se slivali u nepreglednu i hiperproduktivnu pokretnu traku poslova, susreta, lica, dešavanja, a ja i moje šarenoliko i vrlo raznorodno društvo smo se provodili kao nikada do tada”, rekla je za Danas, prenosi Istinomer u njenoj biografiji.
Osim toga, bila je zastupnica Urban ina, do 2014. bila je predsjednica nadzornog odbora JKP Vodovod i kanalizacija u Novom Pazaru, članica upravnog odbora AD Politika bila je do 2012., a danas je suvlasnica Fondacije Arka.
Do ratnih zbivanja na prostoru bivše SFRJ bavila se likovnom kritikom, arheološkim i arhitektonskim istraživanja, da bi potom postala mirovna aktivistkinja angažovana u Beogradskom krugu, Centru za antiratnu akciju i organizaciji Žene u crnom, navodi se na sajtu Otvorenog parlamenta. Na njen aktivistički život presudno su utjecali događaji 9. marta 1991. godine.
“Devetog marta 1991. slučajno sam se našla u ulici Maršala Tita, kada je rijeka građana izašla na ulice Beograda da iskaže svoj bunt. Od tada, ulice Beograda, ali i mnogih drugih gradova će postati neka vrsta moje alternativne kuće i porodice, gdje ću, uz brojne ljude iskazivati neslaganja s onim što su srpske političke elite radile. Nacionalizam postaje skoro opipljiv i vidljiv kao da je od granita, odjednom je postalo važno kako se zoveš i odakle dolaziš, postalo je važno sve ono što je pripadalo opozitu mojih životnih vrijednosti. Već tokom martovskih demonstracija počinjem da radim na Studiju B, televizijskoj i radiostanici koja je, u to vrijeme, jedina bila slobodna i jedina izvještavala o stvarnim dešavanjima u Beogradu i Srbiji”, poručila je Ćorović u intervjuu za Danas.
Bila je članica Građanskog saveza, a potom i Socijaldemokratske unije, stranke koja je učestvovala u formiranju Demokratske opozicije Srbije i koja se borila protiv nacionalizma u Srbiji, insistirajući na uspostavljanju prijateljskih odnosa sa zemljama iz bivše SFRJ.
Kao nestranačka ličnost ulazi u Demokratsku stranku 2013. godine. Od aprila 2014. do juna 2016. bila je narodna poslanica u Skupštini Srbije.
Na jednom od skupštinskih zasjedanja rekla je da je u svom aktivističkom radu bila izložena veoma brutalnim medijskim zlostavljanjima, prijetnjama smrću te da je svoju porodicu i prijatelje dovela u ozbiljnu opasnost.
“Prosto smatram da svako od nas negdje treba da pogleda sebe u oči jednog dana i da kaže – da, ja se zalažem za nešto i nije mi važna ni plata ni funkcija itd. Ja sam mnogo stvari naučila za ove nepune dvije godine u parlamentu. Ono što sam negdje shvatila prosto jeste da je nekako biti političarka u Srbiji jedno dosta teško breme i nekada to znači boriti se protiv vjetrenjača, a nekada treba govoriti neke stvari koje ne mislite i za koje se ne zalažete, ali smatram da prosto postoji crta dokle može da se ide”, rekla je u Skupštini Srbije januara 2016.
Početkom 2020. godine na svom Facebook profilu objavila je da je trenutno nezaposlena i da traži posao. Kako je potom objavila u nedjeljniku NIN, ubrzo je dobila ponudu iz kabineta predsjednika Srbjie Aleksandra Vučića, koju je odbila. U tekstu se zahvalila Vučiću što joj je ponudio pomoć, ali je dodala da tu ponudu smatra uvredljivom, koliko god dobronamjerna bila. Navela je i da u Srbiji šansu dobijaju ne najbolji, već stranački poslušni.
U utorak, 9. novembra, na Međunarodni dan borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije, Aida Ćorović je jajima gađala mural posvećen ratnom zločincu Ratku Mladiću, koji je osiguravala policija. Nakon toga je privedena, zajedno s aktivistkinjom Jelenom Jaćimović.
Prema njenim rečima, njeno privođenje je nazvala “brukom” koja je “lice predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i grijeh na njegovu dušu”.
“I naša reakcija je bila potpuno spontana, nismo mnogo razmišljale, bilo mi je žao da budemo tu i da mediji odu. Danas je važan dan i nosi mnogo simbolike i tu smo priliku propustili. To je bio simbolički čin, znamo da mural neće biti oštećen (jajima)”, zaključila je ona.
(Klix.ba)
