Home Novosti BiH MIRO LAZOVIĆ ZA “SB”: “Presuda Stanišiću i Simatoviću je šamar današnjoj Srbiji...

MIRO LAZOVIĆ ZA “SB”: “Presuda Stanišiću i Simatoviću je šamar današnjoj Srbiji i srbijanskoj politici koja bježi od odgovornosti za ono što se dešavalo u BiH”

I Dodik i Čović nastavljaju politike Karadžića i Bobana i njihovog dogovora iz Beča, a to je da se BiH dijeli na tri entiteta. Stalno podsjećam da je prije četiri godine na obilježavanju Herceg Bosne u Grudama Dragan Čović rekao rečenicu da se HDZ, odnosno Hrvati moraju vratiti ideološkoj matrici Mate Bobana.

Danas je Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) donio nakon obnovljenog postupka prvostepenu presudu kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni na po 12 godina zatvora za učešće u zločinima u BiH i Hrvatskoj. O ovoj presudi, ali i o usvojenom izvještaju o BiH u Evropskom parlamentu, politici HDZ-a, Rezoluciji o Srebrenci i drugim aktuelnim pitanja za “Slobodnu Bosnu” govorio je član Predsjedništva Pokreta socijalne pravde i demokratije (SPD) Miro Lazović.

Nakon usvojenog izvještaja o BiH u Evropskom parlamentu, gdje su zastupnici iz Hrvatske, predvođeni HDZ-om, bili protiv, napisali ste “Ako Dragan Čović za sebe i za HDZ kaže da su oni ‘promicatelji europskih vrijednosti’, onda bi morali prihvatati stavove evropskih institucija, a ne stvarati paniku zbog izostanka podrške takvoj njihovoj politici. Da li se ovdje radi o porazu hrvatske politike prema BiH u Bruxellesu?

Definitivno je jasno nakon mnogih diplomatskih poraza koje je zvanična hrvatska politika doživjela od strane međunarodnih institucija, da je zvanična hrvatska politika doživjela debakl. Sve ono što su pokušavali unutar BiH na jedan bahat način da plasiraju u korist Dragana Čovića i politike HNS-a obilo im se o glavu. Jer poruke koje su došle iz Bruxellesa kompromitiraju i hrvatske zvaničnike i njihovu politiku, a pogotovo kompromitiraju hrvatske parlamentarce koji sjede u Evropskom parlamentu kao što je Željana Zovko i Tonino Picula. Faktički su doživjeli poraz i od strane pripadnika proevropskih narodnjačkih stranaka kojima i oni pripadaju. Osim Picule koji je socijaldemokrata, ali me iznenađuje da je on tako uporan u afirmaciji etničkog predstavljanja. Sigurno da je Hrvatska doživjela debakl i to je politički poraz njene politike.

U međuvremenu HDZ je odbacio Rezoluciju o BiH. Najavili su nastavak borbe za prava konstitutivnih naroda u BiH, što je, odredba koja se uopće ne spominje u Rezoluciji EU parlamenta. Kakva je to politika HDZ-a?

To još jednom pokazuje da Dragan Čović i HNS, iako za sebe tvrde da su “promicatelji europskih vrijednosti” i da oni BiH vuku naprijed ka evropskim institucijama, u praktičnom dijelu oni ostaju zarobljenici anahronih politika, politika koje su poražene. Oni ne vide ili neće da vide da Bruxelles zajedno sa američkom administracijom mijenja svoju politiku prema BiH i regionu na način da se etničke politike trebaju ostaviti po strani jer one vuku ka podjelama. One su ahahrone. Dragan Čović ponovo pravi grešku odbacujući ovu rezoluciju. Dobro je da je Željko Komšić kao član Predsjedništva BiH pisao specijalnom izvjestiocu Evropskog parlamenta za BiH Paulo Rangelu, upozoravajući ga da te politike nastavljaju sa politikama blokada. Uvjeren sam da će nakon posjete Palmera i evropskih zvaničnika ove sedmice BiH, da će Dragan Čović još jednom doživjeti poraz, i da će na kraju morati prihvatiti principe koji dolaze iz Bruxellesa.

U unutrašnja pitanja BiH miješaju se i Srbija i Hrvatska. Upravo je član Predsjedništva BiH Željko Komšić je u aprilu uputio EU-u ‘non-paper’, u kome kaže da “HDZ BiH i SNSD kroz reformu izbornog zakona nastoje zacementirati politike temeljene na etničkim načelima čiji je krajnji cilj uspostava “etnički čistih izbornih jedinica” što on vidi kao ekvivalent ideji o tri entiteta u BiH. Konkretno, da li će doći do promjene Izbornog zakona u BiH?

Potpuno je jasno i Hrvatska i Srbija svojim miješanjem u unutrašnje odnose u BiH upravo baziraju na etničkim politikama. Nakon ovih poraza koje su doživjele pristalice etničkih politika ja očekujem da će Srbija i Hrvatska morati koliko toliko korigirati svoj odnos prema BiH. Ukoliko dođe do promjene izbornog zakona na način da se implementiraju presude suda u Strasbourgu, i da građanin, odnosno svaki Bosanac i Hercegovac bude ravnopravan na cijelom prostoru BiH i da ima aktivno i pasivno glasačko pravo etničke politike gube. U tom kontekstu, gube i Hrvatska i Srbija. I oni zadržavajući svoj princip da etničko legitimno predstavljanje i zagovaranje opstanka konstitutivnosti naroda, svjesni su da samo na tim principima mogu zadržati svoju ulogu miješanja u unutrašnje odnose u BiH. To su shvatili Bruxelles i Amerikanci. I da to na neki način shvate Dodik i Čović, što će biti veoma teško, oni ne mogu izaći iz svoje matrice ponašanja. Mislim da će oni na kraju morati biti sankcionisani od strane međunarodne zajednice.

Stalno su prisutne tenzije u BiH. I Vi ste prije nekoliko godina rekli da su “Dodik i Čović su političke kopije Radovana Karadžića i Mate Bobana koji su 1994. u Beču dogovarali definitivnu podjelu i nestanak BiH. Sad ova dvojica to rade mirnim, političkim, uglađenim sredstvima”, kao da se puno toga ili skoro ništa nije promijenilo?

I Dodik i Čović nastavljaju politike Karadžića i Bobana i njihovog dogovora iz Beča, a to je da se BiH dijeli na tri entiteta. Stalno podsjećam da je prije četiri godine na obilježavanju Herceg – Bosne u Grudama Dragan Čović rekao rečenicu da se HDZ, odnosno Hrvati moraju vratiti ideološkoj matrici Mate Bobana. To je ta Herceg-Bosna poražena u Hagu i taj projekt je poražen 1994. godine u Washingtonu prihvatanjem Federacije BiH. I Dodik i Čović ne mijenjaju svoju politiku. Čak Milorad Dodik koji je bio socijaldemokrata i koji je do 2000. govorio o građanskoj BiH, promijenio je svoju retoriku. Shvatio je da na nacionalizmu i na jačanju etničkih politika može duže opstati na vlasti. Tandem Dodik – Čović su najveća prepreka bržem ulasku BiH u evropske integracije. To su konačno uvidjeli i u Bruxellesu, a pogotovo Amerikanci i morat će zajedničkom aktivnošću dovesti do sklanjanja tih politika, pa i pojedinaca koji zagovaraju politike etničkih podjela.

Usvojena Rezolucija o Srebrenici u Skupštini Crne Gore, došlo je do određenih tenzija između Srbije i Crne Gore. S druge strane i Dodik se protivi dolasku crnogorske delagacije u Srebrenicu 11. Jula. Zašto je BiH važna Crna Gora?

BiH je važna svaka država koja podržavu tu rezoluciju, jer to nije samo pitanje BiH. To je pitanje univerzalnih prava, to je pitanje odnosa prema zločinu, prema genocidu. I svaka država koja drži do sebe i tih principa sigurno da će usvojiti jednu takvu rezoluciju. Crna Gora koja ima i svoju nečasnu ulogu 90-ih godina u dešavanjima u BiH je shvatila da se moraju priznati neki loši potezi koje to vođstvo pravilo devedesetih i oni su to hrabro uradili. Isto tako su hrabro prihvatili da budu nosioci jedne takve rezolucije i da je prihvate na način da osude politike i političare, odnosno režime koji su doveli do genocida. U rezoluciji je potpuno jasno navedeno da se ne osuđuju nijedan narod, pa ni srpski narod. Rečeno je da se genocid koji se desio u Srebrenici od strane pojedinaca, iako bi ja volio da je u rezoluciji jasno rečeno da se osuđuje genocid koji su počinili pripadnici vojske i policije RS-a, jer je to prava ocjena nosioca genocida u Srebrenici. Na kraju, to je i odluka Haškog tribunala. Time se pravi distanca od srpskog naroda. Pravi su krivci oni koji su pripadali vojsci RS-a i politike RS-a koji su počinili genocid. Reakcije koje su došle od strane Dodika i Vučića govore o tome da oni svojim izjavama stavljaju hipoteku cijelom srpskom narodu težine počinjenog genocida. Iako se svi trude da ubijede i Dodika i Vučića i srpski narod da to nije osuda za srpski narod. Dodik i Vučić svojim izjavama upravo govore o tome da ta rezolucija stavlja teret na cijeli srpski narod i da se cijeli srpski narod optužuje, što svakako nije istina. Optužuje se Miloševićev režim. Optužuje se politika koja je dovela do genocida. Oni bježe od toga jer je Vučić aktivan učesnik tih politika koje je 90-ih godina provodio Miloševićev režim. I dok se Srbija ne otrijezni i distancira od Miloševićevog režima i ne prizna da je taj režim napravio genocid, i današnja presuda Stanišiću i Simatoviću od 12 godina govori o ulozi zvaničnika srbijanskog režima tih godina u zločininima koji su se dešavali u Hrvatskoj i BiH. Danas je prilika nakon ove presude da se srbijanska politika zvanično distancira od zločina i od Miloševićeve politike koja je dovela do rasturanja Jugoslavije, i koja je dovela do mnogih zločina ne samo u BiH, već i u Hrvatskoj i na Kosovu.

Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) danas je izrekao prvostepenu presudu na obnovljenom suđenju bivšim šefovima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, optuženim za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Izrečene im je 12 godina zatvora za ratne zločine. Jel to bilo očekivano?

Prvostepena presuda za njih dvojicu je bila oslobađajuća. Nakon žalbe dobili su 12 godina iz čega se može izvesti zaključak da ipak postoji odgovornost srbijanskih zvaničnika za dešavanja u Hrvatskoj i BiH. Postoje odgovornosti Simatovića i Stanišića za silne paravojske i paravojne jedinice koje su harale u Bosni i Hercegovini, kao što su Škoripioni, Arkanove jedinice koje su bili pod patronatom Stanišića, odnosno Simatovića. I u tom kontekstu ova odluka koja je danas donešena o 12-godišnjoj zatvorskoj kazni govori i o odgovornosti Miloševićevog režima i tog vremena. To je i šamar današnjoj Srbiji i šamar srbijanskoj politici koja bježi od odgovornosti za ono što se dešavalo u BiH.

Šta mislite o zašto BiH još uvijek nema zakon o zabrani negiranja genocida?

Nema zbog toga što u državnom parlamentu postoji blokada. Postoji Republika Srpska i poslanici koji to odbijaju. Čini mi se da imaju i podršku Dragana Čovića u tome. U tom kontekstu nema dovoljno ruku koje bi mogle izglasati jednu takvu rezoluciju. Unutar BiH bi bilo potrebno da domaće političke snage donesu jednu takvu rezoluciju, a ne da ona bude nametnuta od strane visokog predstavnika. Pošto postoji otvorena blokada za donošenje jedne takve rezolucije, mislim da bi Inzko do kraja svog mandata, mogao nametnuti tu rezoluciju. To bi na neki način značilo da BiH zatvara jednu mračnu stranicu prošlih vremena i da se otvaraju nove stranice i otrježnjenja, da tako kažem, te srbijanske politike i pojedinih političara u RS-u.

Period pandemije korona virusa u BiH je otkrio nespremnost države u kome živimo. Mnogo je propusta i afera bilo, nekima se bavi i pravosuđe. Puno je preminulih, ali nema ostavki, nema odgovornosti? Kako to komentarišete? Kako izgleda politička scena naše zemlje iz perspektive dugogodišnjeg političara?

Ništa neobično za političku scenu u BiH. Postoji neodgovornost, postoje političke partije i rukovodstvo tih političkih partija koji ne afirmiraju odgovornost za učinjene propuste, posebno za propuste koji su i predmet tužilaštva i sudskih organa. BiH je mlada i krhka država koja je u ovom trenutku razapeta između Bruxellesa i Dejtona u nekom ustavnom aranžmanu, ali u unutrašnjim odnosima opterećena korupcijom i kriminalom, lošim sudskim sistemom koji je najveća rak rana bh. društva. Da je pravosuđe i tužilaštvo uređenije, da su sudski organi efikasniji sigurno da bi političari i mnogi pojedinci koji su skloni kriminalu i korupciji odgovarali. U ovakvom političkom ambijentu gdje se još uvijek etnička politika, pa i nacionalizam izvlači na površinu ne postoji moralna odgovornost kod velikog broja ljudi koji se bave politikom. To jeste slabost ovog sistema, ali sam uvjeren da dolazi vrijeme kada će i naše tužilaštvo morati biti efikasnije jer najave koje dolaze da će se formirati sud za korupciju umjesto Haškog tribunala, da se govori o formiranju Međunarodnog suda za korupciju i kriminal, govori o tome da se i Bruxelles i američka administracija žele ozbiljno pozabaviti kriminalom i korupcijom na prostoru zapadnog regiona, pa i BiH.

Razgovarala: Sanela GOJAK

(SB)