Prošle godine upoznao sam tekstopisca Nasera Malića zvanog “Nasko”.
Njegova priča je jedna od mnogih bolni, teški priča preživljeli iz Srebrenice i njene okoline. On ne pamti svoga babu. Poneka fotografija , priča njegove majke i familije je sve što ima od svog rahmetli babe. Želio je da se pamti njegov babo , da se pamti istina. Tražio je načina , želio je da naruči tekst i posveti pjesmu svome babi. Mislio se dugo i ona čežnja , bol , ljubav prema u njemu prevladava i on odluči napisati tekst za svoga babu. Iskreno , zar bi neko mogao bolje? Perom čežnja , tintom bola na hartiju on je napisao:
Ova pjesma otpjevana sada, za Nasera našega jarana. Kao dijete u Podrinju bio, svoga babu nije zapamtio. Zla nesreća i sudbina kleta, uzela mu babu sa ovoga svijeta.
Ref
Babo, babo moj premili oče, u snove mi dođi želi te siroče. Da te vidim jednom u životu,
dođi babo obiđi sirotu.
Jedanestog jula, tog prokletog dana, rastavise mnogo Srebrenčana. Adzo, dajdža i babo su stali, i živote za Podrinje dali. Pati srece, pati i uzdiše, za Nasera sreće nema više.
Ref
Gledam djecu kako babu zovu, srce mi se stegne pa proučim dovu. Mome babi svima šehidima, što su bili žrtve genocida. Zato želim pjesmu da posvetim, da se uvjek svoga babe sjetim. Sad se ova završava priča, pjeva Mirso iz sela Sandića. Tužna pjesma slušat je milina, rahmet babi od jedinog sina. Rahmet babi od Nasera sina.
Pjesma posvećena njegovom rahmetli babi ,bila je prekretnica u njegovom životu. I tom pjesmom počinje njegova karijera kao tekstopisca izvorne muzike. Mnoge grupe , pjevači izvorne muzike dolaze kod njega i “suhim zlatom” plaćaju njegove tektove. Njegova želja je , da se ne zaboravi juli 1995. Da se ne zaborave oni koju su to počinili. Da se ne zaborave oni koju su nevini stradali.
Naser je još jedna uspješna osoba,iz mjesta u kojem nije trebalo i smjelo da živi i diše ,muslimansko ime. Ali hvala Allahu ima, živi , diše i uspješno je!
(Autor: Semir Krnjić / ZASREBRENICU.ba)
