Potpredsjednik Republike Srpske Ramiz Salkić gostovao je u Dnevniku D Federalne televizije, gdje je govorio o odnosu snaga u entitetu nakon izbora, mogućim pregovorima o formiranju vlasti i položaju povratnika. Razgovor prenosi portal Federalna.ba. Salkić je na kraju iznio i podatke o zastupljenosti Bošnjaka u javnim institucijama RS-a.
Šta su pokazali posljednji izbori
Osvrćući se na rezultate proteklih izbora, Salkić je podsjetio da je politička snaga probosanskog bloka u Narodnoj skupštini RS-a svedena na tri narodna poslanika. Prema njegovim riječima, to je najniži nivo od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Kao ključni uzrok naveo je političku rascjepkanost. Pored toga, problem vidi i u osnivanju lokalnih odbora stranaka iz Federacije BiH, koje je, kako tvrdi, ostalo bez stvarne namjere da dugoročno djeluju na terenu.
Vijeće naroda pred potpunom blokadom?
Mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa u Vijeću naroda RS-a služi tome da jedan narod ne bude preglasan u pitanjima od posebne važnosti. Salkić je upozorio da bi novi odnos snaga u Klubu Bošnjaka mogao taj mehanizam učiniti neupotrebljivim u naredne četiri godine.
“Prvi put u ovom mandatu moglo bi se desiti da od osam delegata u Vijeću naroda, u Klubu Bošnjaka, četiri budu predložena od srpskih političkih partija, s obzirom na to da je potrebno pet delegata da se donese određena odluka. Klub će teško u naredne četiri godine moći donijeti bilo kakvu odluku”
Salkić je dodao da će se ovlašteni predstavnici u takvim okolnostima ponovo morati često obraćati Ustavnom sudu BiH radi zaštite ustavnih prava. Dio odgovornosti za asimetrična ustavna rješenja u entitetima pripisao je bivšem visokom predstavniku Wolfgangu Petritschu, ali i domaćim političkim akterima, jer, kako smatra, nije bilo adekvatnog odgovora na diskriminaciju povratnika.
Vrata komunikacije otvorena, ali dokle?
Voditelj ga je upitao je li bilo zvaničnih pregovora o učešću SDA u entitetskoj vlasti. Salkić je odgovorio da, prema njegovim saznanjima, takvih razgovora nije bilo, ali da je predsjednik RS-a uputio poziv probosanskim strankama koje participiraju u Narodnoj skupštini RS-a.
Ocijenio je da je ulazak SDA u izvršnu vlast na entitetskom nivou teško izvodiv, iako između SDA i SNSD-a postoje otvoreni kanali komunikacije. Dodao je da se ta komunikacija ne odvija na nivou stranačkih predsjednika te da u ovom trenutku ne vidi realnu vjerovatnoću da SDA ili neka druga probosanska partija postane dio vlasti u entitetu.
“Dobar rezultat bio bi ako bi vlast koja dolazi promijenila određene pristupe prema Bošnjacima i Hrvatima na prostoru entiteta RS i kada bi odustali od nekih politika koje su nas posljednjih 12 godina opterećavale. Ako bi se to promijenilo, onda ima smisla učestvovati u Vladi. U suprotnom, ne vidim smisao da neko probosanski orijentisan, Bošnjak ili Hrvat, sjedi u Vladi RS-a i da tamo bude preglasavan po pitanjima s kojima se ne slaže, a da snosi odgovornost jer je učesnik u tom procesu”
Poruka za pregovore na državnom nivou
Govoreći o formiranju vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, Salkić je naglasio da položaj Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj mora biti sastavni dio međustranačkih razgovora. Pozvao je na zajedničko djelovanje bošnjačkih i hrvatskih stranaka.
“To moraju uraditi zajednički hrvatske i bošnjačke političke partije jer su u istim problemima i Hrvati i Bošnjaci. Hrvati malo manje govore o tome od Bošnjaka, ali to ne znači da su u boljoj situaciji. Ako bi zajednički HDZ i SDA insistirali da ta pitanja budu na dnevnom redu, sigurno bi SNSD morao to imati u vidu”
Posao kao pitanje opstanka
Posebno je ukazao na egzistencijalnu diskriminaciju povratnika i mladih obrazovanih kadrova. Prema posljednjim podacima koje je analizirao, udio Bošnjaka među zaposlenima u entitetskim javnim institucijama i kod budžetskih korisnika iznosi svega oko 1,3 posto.
Salkić smatra da je time Bošnjacima uskraćen jedan od oblika egzistencijalnog opstanka, a mladima je ostavljen osjećaj besperspektivnosti.
“Time su Bošnjacima uskratili taj vid egzistencijalnog opstanka i stvorio se osjećaj besperspektivnosti za mlade generacije. Ne možemo od treće generacije ljudi koji su se vratili na svoja ognjišta očekivati da se bave plasteničkom proizvodnjom i stočarstvom ako su već odlučili završiti određeni fakultet”








